BBC 12. III. RAZGOVOR S WILCOXOM

BRITANSKI RADIO - BBC 12. III. 2000. Gost u današnjim razgovorima je general Michael Wilcox, koji je početkom ovoga tjedna napustio dužnost zamjenika šefa operacije SFOR-a u Bosni i Hercegovini. Aida Omerović razgovor je počela pitanjem postoji li vjerojatnost da će Bosna i Hercegovina u budućnosti imati jedinstvenu vojsku, i evo što je general odgovorio: = Ponajprije treba reći da to treba biti dugoročan cilj. Nema nikakvoga smisla imati jedinstvenu državu u kojoj postoji više oružanih snaga, ali treba biti realističan. Treba uzeti u obzir okolnosti koje su dovele do sadašnjih stanja. Moje je uvjerenje da sve strane u Bosni i Hercegovini, odnosno sve etničke grupe, još uvijek drže da je potrebno da imaju vojsku koju doživljavaju kao svoga krajnjeg zaštitnika protiv ostalih. A može se reći da je to apsurdno, s obzirom na to da se u Bosni nalaze snage SFOR-a, čija je zadaća da svima jamče sigurnost, i to bi bila točna ocjena. No psihološki je to razumljivo. Samo pet godina je prošlo od izrazito brutalnog i krvavoga građanskog rata. Pokušaji nametanja jedne ili jedinstvene vojske prerano, izazvali bi suprotne rezultate. Bilo bi to nerealno i nepraktično. Ispravan pristup je priznavanje postojanje triju vojnih komponenata, koje treba postupno integrirati kroz zajedničku časničku akademiju, jedinstveni program obuke regruta, s čime bi trebali ponajprije početi u federaciji, a zatim proširiti i na republiku srpsku i na kraju na jedinstveno zapovjedništvo. Tako ja vidim dugoročno rješenje. - Koliko će vremena biti potrebno za takav proces ujedinjavanja? = To ovisi o tome što će se događati na terenu. O stvarnim iskustvima i postupcima. Ja ne bih određivao rok. Možda će biti potrebno da se promijeni cijela jedna generacija stanovništva da bi se to ostvarilo. No treba naglasiti da krajnji rezultat takvog procesa može biti jedna vojska, koju će još uvijek činiti tri komponente. - U tom slučaju postoji opasnost da po odlasku SFOR-a iz Bosne te tri komponente djelovati potpuno samostalno. Što je u tom slučaju bit takve vojske? = Treba uzeti o obzir brzinu napretka. Sve ovisi o tome što će se uistinu događati na terenu - hoće li SFOR ostati ili otići, kolika će biti njegova snaga, mandat i slično. Ja nisam govorio o tri potpuno samostalne, odvojene komponente. To bi bilo besmisleno. Govorio sam o tri komponente koje će biti povezane nizom zajedničkih institucija i programa obuke, koje će im omogućiti da se upoznaju i da vjeruju jedni drugima. Mladi vojnici i časnici koji tek dolaze ključ su ovoga rješenja. Oni će prolaziti zajedničku obuku. Osim toga, pitanje vojske se ne može promatrati u vakuumu, odvojeno od pitanja integracije same države. Nadamo se da će država biti integrirana, daleko više sigurnosti, višenacionalnih područja, više povratnika. Jedinstvena bosanskohercegovačka vojska mora biti krajnji cilj, no taj se proces ne smije požurivati. - To znači da bi jedinstvena vojska o kojoj Vi govorite, nalikovala vojsci koju sad imamo u federaciji - zajedničko zapovjedništvo i dvije odvojene snage? = Ne, tri komponente u jedinstvenoj vojsci morale bi biti daleko više povezane nego što je sada slučaj u vojsci Federacije. Trenutačno u Federaciji postoji jako protivljenje zajedničkoj obuci regruta, kao i protivljenje stvarnoj integraciji. Kao što sam već rekao, ja razumijem razloge za taj otpor, no takvo što se ne može dopustiti kao krajnji cilj, to bi bilo besmisleno. - U kojoj je mjeri, po Vašem mišljenju, vojska Federacije sada jedinstvena? = Vojska Federacije trenutačno ima samo dvije integrirane snage. To su snage za brzo djelovanje i artiljerijske snage. A i za te dvije jedinice ne može se reći da su potpuno integrirane. Riječ je o velikom problemu. Kada god razgovaramo o jedinstvenoj vojsci na razini Bosne i Hercegovine, zapovjednik vojske republike srpske, general Simić, uvijek kaže da je on spreman pridružiti se onog trenutka kada federacija bude imala jedinstvenu vojsku. Mislim da je to jedan od problema na kojima treba i dalje raditi. Mi moramo postići istinsku integraciju oružanih snaga u federaciji i prvi korak bi trebao biti zajednička obuka regruta. To se u nekim slučajevima i događa, no to još nije dovoljno, niti je posve iskreno. - Oba bosanskohercegovačka entiteta troše sada velike iznose novca za vojne potrebe. Što Vi vidite kao idealnu situaciju? = Nijedan od entiteta ne može sebi priuštiti oružane snage koje sad imaju. Riječ je o prevelikom broju ljudi koji troše golema sredstva. Postoji oprez pri prijelazu na smanjivanje snaga zbog mogućnosti izazivanja socijalnih problema, stvaranje velikog broja nezaposlenih. No, treba gledati u budućnost. Sjetite se da je prošle godine provedeno smanjenje od 15 posto i da je to bila velika vijest, pogotovo što su članovi Predsjedništva sami to predložili, uvidjevši da to diktira stanje državnog proračuna. Ja očekujem da će uskoro biti objavljeno da će doći do daljnjih 15 postotaka uštede. Da bi to bilo moguće provesti, neće biti dovoljno samo otpustiti ljude, treba dobro proučiti strukturu oružanih snaga. Zapovjednici sve tri vojne komponente zatražili su našu pomoć u analizi strukture snaga, a prvo pitanje na koje se traži odgovor je - kakva je uloga vojske. Čemu bi ta vojska trebala poslužiti? Kakva je obrambena politika države. To je veliki posao koji će biti završen u sljedećih šest mjeseci, što će svima omogućiti da u drugoj polovici godine provedu željene uštede. Ja držim da bi krajnji model trebala biti mala, profesionalna vojska, sastavljena od tri komponente. Ne mislim da je Bosni i Hercegovini potrebno da obučava golem broj civila u rukovanju oružjem. Dapače, mislim da je nužno prikupiti oružje koje civili još uvijek imaju. Bosni ne treba veliki broj dobro obučenih rezervista već mala, profesionalna vojska. - Kako je s vašom pomoći pri uhićenju osumnjičenih za ratne zločine'? = SFOR vjeruje da je uhićenje ratnih zločinaca i iskapanje i identificiranje žrtava od presudne važnosti da bi se Bosna i Hercegovina mogla okrenuti budućnosti, da bi moglo doći do pomirenja. Neupitna je odlučnost SFOR-a u tom pitanju. Naši će vojnici uhititi svakog ratnog zločinca kojeg susretnu. No to nije tako jednostavno, iako bih htio naglasiti da je SFOR za vrijeme moga mandata uhitio osmoricu osumnjičenih za ratne zločine. Na slobodi su još uvijek samo 28-orica, oni koji se nalaze na javnim listama haaškoga suda, a veliki broj njih više ne živi u Bosni i Hercegovini. Oni nisu glupi. Znaju da je protiv njih podignuta optužnica i zbog toga su se odselili. Mi ćemo učiniti sve što možemo, no to nije tako jednostavno. Oni ne hodaju ulicama sa zastavama na kojima piše: 'Ja sam ratni zločinac!'. Neki se skrivaju, drugi često mijenjaju mjesto boravka. Nije ih lako pronaći. Vrlo mali broj ljudi razumije da odgovornost za uhićenje i predaju optuženih ne leži na SFOR-u već na tri strane - potpisnice Daytonskog sporazuma. - No, očito je da te tri strane u Bosni i Hercegovini baš i ne provode tu obavezu. = Ono što se može učiniti jest da mi na njih činimo pritisak da provedu ono na što su se obvezali. Mislim da se već mogu uočiti rezultati. Republika srpska je sada daleko svjesnija važnosti tog problema. Oni su poslali izaslanstvo u Haag, koje razmatra načine suradnje. Mislim da dolazi do napretka. No, kad je riječ o SFOR-u, mogu samo ponoviti da ćemo uhititi svakoga na koga naiđemo. - No, dvojica najodgovornijih, Karadžić i Mladić, još uvijek su na slobodi. = Svi govore o Karadžiću i Mladiću. Recite mi gdje su. Oni znaju da su optuženi. Znaju koliko je nama i cijeloj međunarodnoj zajednici važno da budu uhićeni. Lako je reći: On je bio ovdje prošlog mjeseca. Recite nam gdje će biti sljedećega mjeseca, to je problem. Mislim da su oni dobro zaštićeni, da se stalno kreću i da ih je teško uhititi. - I, na kraju, kako namjeravate iskoristiti iskustvo iz Bosne u svom sljedećem poslu, vojnom vijeću NATO-a u kojem ćete zastupati Veliku Britaniju? = Mislim da pred NATO-om stoje dva izazova. Jedan je stanje na Balkanu, a drugo je pitanje europske obrambene politike. Mislim da će mi iskustvo koje sam ovdje stekao poslužiti u oba slučaja. Vjerujem da ću ja biti jedini član vojnog vijeća koji je bio raspoređen na Balkanu. Nadam se da ću u posao donošenja strateških odluka, što je cilj vijeća, moći unijeti praktično iskustvo s terena i realnost situacije. (BBC)