RDW 12. III. PAPA MOLI OPROST GRIJEHA

NJEMAČKI RADIO - RDW 12. III. 2000. Papa moli za oprost crkvenih grijeha 'Zamolba za oproštenje' zbog crkvenih pogrješaka, koju će upravo danas javno izreći papa Ivan Pavao II., crkveno-politički, teološki, ali i povijesno svakako predstavlja vrhunac Svete godine 2000. I sam datum ima simbolično značenje, jer danas je posna nedjelja. Popis grijeha je vrlo dug: tu su krvavi križarski ratovi i inkvizicija u srednjem vijeku, nasilno pokrštavanje za vrijeme kolonizacije Latinske Amerike ? i, naravno, crno poglavlje mržnje prema Židovima, koja se kao crvena nit provlači kroz čitava dva tisućljeća crkvene povijesti. Prije nekoliko dana kardinal Joseph Ratzinger je upozorio kako se Crkva ne smije smatrati 'sudom nad prethodnim generacijama'. Osim toga, naglasio je kardinal, Crkva ne govori o svojoj krivici, nego o krivici 'njezinih sinova i kćeri' ? 'što predstavlja malu, ali finu razliku. Teološku osnovu ovoga važnog događaja razradilo je Teološko povjerenstvo, koje je prije nekoliko godina osnovao sam Papa. Ono je izradilo dokument od 90 stranica pod naslovom 'Sjećanje i pomirenje: Crkva i krivica iz prošlosti'. S njegova 22 samokritična poglavlja, na kojima je godinama radilo 30-ak znanstvenika iz različitih dijelova svijeta, Crkva želi započeti jednu novu eru. Tako se izričito kaže: 'Za osuditi je svaki oblik primjene nasilja u borbi protiv onih koji se nalaze u zabludi'. To je izreka koja mora daleko odjeknuti kako u katoličkom svijetu, tako i izvan njega. U dokumentu se nadalje priznaje kako je 'neprijateljstvo' mnogih kršćana prema Židovima bilo 'povijesna činjenica koja izaziva tjeskobu'. I premda je masovno ubijanje Židova bilo djelo nacional- socijalista, koji nisu bili prijateljski raspoloženi prema Crkvi, Teološko povjerenstvo ipak postavlja pitanje nisu li 'antižidovske predrasude' među kršćanima pogodovale progonu Židova u dvadesetom stoljeću? Reakcije javnosti uslijedile su odmah nakon objavljivanja sadržaja dokumenta Povjerenstva. Tako je potpredsjednik Središnjeg vijeća Židova u Njemačkoj, Michael Friedman, dio dokumenta koji se odnosi na Židove i holokaust nazvao 'mlakim i razočaravajućim'. 'Papa reducira odgovornost Crkve na one malobrojne koji nisu pomogli', objasnio je Friedman. Osim toga, on smatra kako izjava Crkve ionako dolazi vrlo kasno i da nije dovoljno iscrpna. Friedman je naglasio kako je službena katolička Crkva potpuno zakazala za vrijeme nacional-socijalizma, i da nije nikada, a ukoliko i jest, onda vrlo tiho, prosvjedovala protiv Hitlerova režima, koji je odgovoran za holokaust. Razočaranje njemačkih Židova dijele i talijanski. Tako je predsjednik židovske zajednice Italije, Amos Luzzatto, istaknuo kako je od Pape očekivao mnogo više. Član povjerenstva, njemački dogmatičar Ludwig Mueller, ovih je dana potvrdio kako je u prošlosti bilo 'osobnih grijeha, zastrašujućeg zakazivanja, neprimjerenog i neodgovornog djelovanja članova i predstavnika Crkve'. Stoga se, prema njegovu mišljenju, može govoriti 'o grijesima same Crkve, a ne samo njezinih pojedinih dijelova'. Ta se izjava odnosi i na crkvenu netoleranciju prema kulturnim vrijednostima drugih naroda i na 'nedostatak poštovanja prema savjesti'. Time se misli na prisilno misionarstvo. Riječ 'grijeh' jasno je uporabljena i kada se govori o raznim crkvenim podjelama, do kojih je došlo u povijesti. Ta kritika je upućena na adresu katolika, koji, kako je naglašeno, nisu ništa učinili u sprječavanju podjela. I time smo stigli i do pogrješaka iz najnovije prošlosti. No, ne počinjenih od strane Crkve kao vjerske zajednice, već pojedinih katolika. Je li ovdje sve u najboljem redu? Ponašanje prema buntovnim biskupima i teolozima? Ili velik broj drugi put vjenčanih? No, tu se vrlo brzo vuku granice, jer to, navodno, 'ne pripada ovdje'. Unatoč svemu, ne smije se stvoriti dojam kako je teološko povjerenstvo pod predsjedanjem kardinala Ratzingera označilo crkvenu povijest kao jednu kroniku škandala. Ali, ono što dokument Povjerenstva stvarno nudi jesu egzaktni istraživački rezultati. Samo pomoću njih moguće je odgovarajuće vrjednovati povijesne činjenice. To je istodobno i poziv na otvoreni dijalog. Kako u crkvenoj tako i u svjetovnoj povijesti. (RDW)