YU-US-MISIJE-Organizacije/savezi-Strana pomoć-Diplomacija US 10. III. IHT LEWIS KOSOVO SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE10. III. 2000. UN-ova kosovska misija prepuštena je propasti"Godinu dana nakon početka velikog
bombardiranja radi izbacivanja srpskih snaga iz područja, neporecivo je da na Kosovu nije postignut uspjeh. Još nema uprave, nema primjerene sigurnosti, nema dovoljno uspjeha u gospodarstvu, nema izgleda da 30.000 vojnika koji se tamo nalaze pod zapovjedništvom NATO-a dovrše svoju misiju", piše Flora Lewis."Da se poslužim modernom frazom kojom se služe televizijski stratezi, još uvijek nema 'strategije izlaza'.Još prije nego što su savezničke snage ušle u područje, bilo je očito da tamo nema vlade koja bi preuzela civilnu upravu i da Kosovo neće postati samoodrživo, ne omogući li više ili manje okupacijski autoritet takvu vlast.No stanje je gore nego se očekivalo. Jadni Bernard Kouchner, francuski liječnik koji vodi UN-ovu upravu, on je morao otići u Vijeće sigurnosti i moliti novac da plati učitelje, općinske službenike, policiju. Dobio je jedva polovicu od 4.800 međunarodnih policijskih snaga koliko mu je obećano u početku, a to
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
10. III. 2000.
UN-ova kosovska misija prepuštena je propasti
"Godinu dana nakon početka velikog bombardiranja radi izbacivanja
srpskih snaga iz područja, neporecivo je da na Kosovu nije
postignut uspjeh. Još nema uprave, nema primjerene sigurnosti,
nema dovoljno uspjeha u gospodarstvu, nema izgleda da 30.000
vojnika koji se tamo nalaze pod zapovjedništvom NATO-a dovrše svoju
misiju", piše Flora Lewis.
"Da se poslužim modernom frazom kojom se služe televizijski
stratezi, još uvijek nema 'strategije izlaza'.
Još prije nego što su savezničke snage ušle u područje, bilo je
očito da tamo nema vlade koja bi preuzela civilnu upravu i da Kosovo
neće postati samoodrživo, ne omogući li više ili manje okupacijski
autoritet takvu vlast.
No stanje je gore nego se očekivalo. Jadni Bernard Kouchner,
francuski liječnik koji vodi UN-ovu upravu, on je morao otići u
Vijeće sigurnosti i moliti novac da plati učitelje, općinske
službenike, policiju. Dobio je jedva polovicu od 4.800
međunarodnih policijskih snaga koliko mu je obećano u početku, a to
neće biti dovoljno. Svota izdvojena za nekoliko dana bombardiranja
značila bi mnogo za njegove napore.
Multinacionalne snage u ophodnji upadaju u sukobe. Vojnike se više
ne doživljava samo kao spasioce koji su oslobodili Kosovo.
Preuzetna ambicija nametanja etničke koegzistencije, čak i malih
lokalnih razmjera, donijela je apsurd trajnih čuvara zgrada u
kojima šačica Albanaca inzistira na ostanku u srpskom dijelu
Mitrovice, a više ili manje isto događa se i s nekolicinom Srba koji
su ostali u albanskim područjima. Vojnici se tuže da to nije njihov
posao.
Pseudookupacijske snage drže se načela omogućavanja kosovske
autonomije pod nastavljenim srpskim suverenitetom. To hrani
poticaje za izazivanje napetosti sa Srbijom radi unaprjeđivanja
pitanja neovisnosti. Zapovjednika NATO-a zabrinjavaju albanska
područja u Srbiji, zbog opasnosti da izazovu srpsku osvetu zbog
uvlačenja snaga NATO-a.
Budući da UN ne želi odrediti što misli pod 'znatnom autonomijom' za
Kosovo, Kouchner je morao reći da će nastaviti najbolje što može, i
da ne namjerava 'čekati definiciju' toga gdje ide, prema izvješću
The New York Timesa iz Vijeća sigurnosti.
Dennis McNamara, osoba zadužena za UN-ove humanitarne operacije na
Kosovu, još je otvoreniji od Kouchnera, koji nije odustao od
diplomacije. Sukob u Mitrovici, rekao je McNamara, 'samo je
najvidljiviji vršak kosovskoga problema napada na manjine,
uznemiravanja, zastrašivanja i proganjanja.'
Ekstremisti s obiju strana guraju umjerene u stranu, a posebno
opaka mafija iz susjedne Albanije postala je važan čimbenik u
širenju zločina.
Polovica stanovništva dobiva inozemnu pomoć od UN-a ili privatnih
organizacija. No sredinom ove godine trebalo bi započeti postupno
ukidanje UN-ove humanitarne misije.
Još slušamo samočestitarsku retoriku o tome kakav su uspjeh
saveznice postigle na Kosovu - od ministrice vanjskih poslova
Madeleine Albright, primjerice, koja ističe povratak 800.000
izbjeglica. No ne čujemo ništa odlučno ili ohrabrujuće o tomu što
treba učiniti sada.
To je samo još jedna potvrda pravila da je lakše bombardirati nego
izgraditi. Slobodan Milošević ostaje snažniji nego ikad.
Sjedinjene su se Države spustile na ponižavajuću tradiciju staroga
Divljeg zapada, ponudivši 5 milijuna dolara nagrade za njegovo
hvatanje kako bi mu sudio međunarodni sud. To je najveće priznanje
propale politike.
Britanski akademik Timothy Garton Ash piše u The New York Review of
Books da se Miloševića ne može istjerati jer 'on nema sigurnog
izlaza.' Ash smatra da je problematično od beogradske oporbe
tražiti da se Miloševiću ponudi azil. 'To bi potkopalo jedan od
stupova liberalnog poretka koji pokušavamo izgraditi.'
Čitava pretpostavka savezničkih akcija u bivšoj Jugoslaviji bila
je riješiti se Miloševića, i nakon toga očekivati automatsko
poboljšanje svega. Hrvatska paralela je uspjela, čini se, nakon
smrti ratobornog Franje Tuđmana, no Milošević je mlađi i zdraviji.
Taj međunarodni 'liberalni poredak koji pokušavamo izgraditi'
velik je i plemenit projekt koji ispaćenom svijetu zaista treba. No
potrebno je mnogo više ustrajnosti, predanosti i mudre pozornosti
nego što se pridaje Kosovu. Bombe ne predstavljaju rješenje već
stvaraju obvezu."