GB ECONOMIST 11. III. MMF

VELIKA BRITANIJA THE ECONOMIST 11./17. III. 2000. Summersove nevolje "Što je zajedničko Nijemcima i američkim republikancima? I jedni i drugi zadaju glavobolje američkom ministarstvu financija o pitanju MMF-a. Nakon što su im odbili jednog kandidata za glavni posao u MMF-u, Nijemci su sad predložili drugog. A republikanci iz Kongresa uhvatili su se novog izvješća koje zahtijeva radikalne reforme i od MMF-a i od Svjetske banke. Ni kandidat ni izvješće ne sviđaju se previše ministarstvu financija. Na žalost, ni kandidat ni izvješće neće nestati. Nakon glasnog američkog protivljenja koje je prisililo Nijemce da ostave na cjedilu Caio Koch-Wesera kao svog kandidata za novog čelnika MMF-a, većina je promatrača očekivala da će Europljani predložiti kandidata iz teške političke kategorije. Umjesto toga, 7. travnja (!), njemački je kancelar Gerhard Schroeder najavio novog njemačkog kandidata: Horsta Koehlera, čelnika Europske banke za razvitak i obnovu i bivšeg dužnosnika ministarstva financija. Poput Koch-Wesera, i Kohler je birokrat, ali posjeduje veće iskustvo. Kao dužnosnik ministarstva financija, bio je njemački čovjek na sastancima skupine sedmorice, kluba bogatih zemalja. Sad vodi međunarodnu ustanovu, iako manju od MMF-a. U Europskoj banci za razvitak i obnovu, Kohler je poznat po velikoj usredotočenosti, iako mu odnose s osobljem remete njegovi povremeni ispadi loše volje. Pa ipak američko ministarstvo financija nije oduševljeno Koehlerom. Bilo bi diplomatski nezgodno da Amerika stavi veto na još jednog njemačkog kandidata. Stoga se Amerikanci uzdaju da će drugi Europljani predložiti nekog drugog. Na žalost, sadašnji predsjednik Europske unije, Portugal, dao je javnu potporu Koehleru, a Francuska se nije suprotstavila. Talijanski ministar vanjskih poslova Lamberto Dini, međutim, rekao je da na čelo MMF-a treba doći političar koji nije 'stručnjak ili visoki dužnosnik'. Razlog bi mogao biti taj što Italija želi pogurati svog ministra financija Guiliana Amata (kojeg bi i Amerikanci prihvatili). Britanija bi također bila sklonija osobi iz svijeta politike. Dok je The Economist išao u tisak, ona je odlučivala bi li se priključila Italiji u podupiranju Amata. Ne učini li to, Summers bi mogao biti osuđen na njemačkog birokrata. Za ministarstvo je jednako neprivlačna mogućnost donošenja zakona o reformi MMF-a, nadahnuta novim izvješćem o međunarodnim financijskim ustanovama. To izvješće, koje je objavljeno 8. ožujka ali je njegov sadržaj procurio ranije, predlaže promjene i MMF-a i Svjetske banke. Neke su, poput oprosta dugova za teško zadužene zemlje, prilično prihvatljive ministarstvu. Druge nisu, poput drastičnog smanjenje uloge MMF-a i Svjetske banke. Neka načela na kojima su te preporuke utemeljene nisu toliko drukčija od onih koje sam Summers podupire. Problem, međutim, leži u stilu, pojedinostima i političkim posljedicama. Izrazito kritičan ton izvješća ogrjev je za mnoge protivnike MMF-a u Kongresu. Iscrpni prijedlozi izvješća nepraktični su. A što je najvažnije, naglasak na radikalnom kresanju današnjih ustanova i povećanju buduće inozemne pomoći pretpostavlja da će se u Kongresu razviti konsenzus o izraženijem pružanju pomoći. Oni koji prate američke rasprave o proračunu drže da izgledi za to nisu veliki. Republikanci su odlučni da nastave do kraja, posebno u dijelu o reformi MMF-a. Oni bi mogli pridodati legislaciju koja zahtijeva reformu vladinog zahtjeva za veću količinu novca namijenjenog oprostu duga siromašnih zemalja. Više je nego ironično da bi u predstojećoj pat poziciji, upravo najsiromašnije zemlje - kojima Meltzerovo povjerenstvo toliko želi pomoći - mogle izgubiti."