AU 11. III. DS: PRIVATIZACIJA I PRORAČUN

AUSTRIJA DER STANDARD 11. III. 2000. Skupa pohlepa "Nijedan projekt crno-plave austrijske vlade nije trenutno izložen tako žestokim napadima kao program privatizacije. OEGB (Oesterreichischer Gewerkschaftsbund - Austrijski sindikalni savez - op. prev.), menadžeri državnih poduzeća, pa čak i ekonomist Bernhard Felderer predbacuju vladi da prenagljenom prodajom poduzeća rasipa državnu imovinu. Nitko nije načelno protiv privatizacije, ali ne treba žuriti, već valja pričekati rast vrijednosti na bečkoj burzi a time i porast moguće dobiti. Kritičari dokazuju svojim istupima u prvom redu da nisu shvatili bit privatizacije - baš kao ni predstavnici vladajućih stranaka, koji govore o prodaji poduzeća u portfelju OEIAG-a (Oesterreichische Industrieverwaltungs Aktiengesellschaft - austrijska agencija za privatizaciju državnih poduzeća - op. prev.) uglavnom u kontekstu rupa u državnom proračunu. Prava je privatizacija sastavni dio industrijske politike, a ne sredstvo za sanaciju proračuna. Ta spoznaja očituje se već u činjenici da prihodi iz EU nisu priznati kao doprinos za smanjenje proračunskog deficita. Proračun profitira tek neizravno - smanjenjem državnih dugova, a time i smanjenjem godišnje otplate kamata. Zato se - čak i gledano iz proračunsko-političke perspektive - odgoda prodaje gotovo i ne isplati. (...) Da privatizacija koja teži visokim cijenama može skupo stajati zemlju, pokazalo se već prije 18 mjeseci u prvoj fazi privatizacije Telekoma. Naime, tada je 25-postotni udio u poduzeću prodan Telekomu Italia, koji je ponudio četiri milijarde šilinga više nego američki koncern Ameritech. Amerikanci su opravdavali nižu ponudu tvrdnjom da bi vrijednost mogli povećati boljom tehnologijom i boljim menadžmentom, što će se kasnije isplatiti na burzi. Priliku za to nisu dobili. No, činjenica je da kaotični Talijani nisu donijeli praktički ništa austrijskom telekomu već su vjerojatno čak i smanjili vrijednost poduzeća. Ta pogrešna odluka stoji danas državu daleko više no što su Talijani onomad položili na stol. Uspješne privatizacije u drugim zemljama nisu bile orijentirane na maksimalizaciju prihoda. Margaret Thatcher praktički je poklonila prva državna poduzeća, pretvorivši Britance u oduševljene dioničare. Londonska burza još i danas profitira od te činjenice - baš kao i britanska privreda i time i ministar financija. Isti učinak polučio je i izlazak na burzu Deutsche Telekoma u jesen 1996., koji također nije naišao na idealne tržišne uvjete. Uzlet frankfurtske burze uslijedio je nešto kasnije. Mudra privatizacijska strategija obuhvatila bi brz plasman prve tranše Telekom Austria na burzi po povoljnoj cijeni i nadu da će dioničari time zaraditi što više. Cvatuće tržište dionica donosi veća ulaganja, radna mjesta i porezne prihode, omogućujući državi da kasnije tranše ponudi na tržištu po većim cijenama. Tko pri privatizaciji teži samo kratkoročnim prihodima, plaća dugoročnu skupu cijenu takve strategije", upozorava Eric Frey.