YU-US-E-NAPETOSTI-Ratovi-Organizacije/savezi-Diplomacija-Obrana US 9. III. IHT PFAFF O KOSOVU SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE9. III. 2000.Vijesti s kosovsko-srpske granice su loše"Nešto potencijalno veoma neugodno
dozrijeva na granici između Kosova i Srbije", piše William Pfaff."Slobodanu Miloševiću sukobi odgovaraju, a stanje na Kosovu ne drži konačnim. U najboljem slučaju, on želi povlačenje NATO-a. U najgorem, želi podjelu Kosova, sa srpskim nadzorom na sjeveru, gdje su privredni izvori i glavni spomenici srpske kulture.OVK, službeno raspušten ali zapravo glavna politička sila na Kosovu, želi potpunu neovisnost Kosova očišćenog od preostalih srpskih stanovnika i pokušava pripojiti susjednu regiju Srbije u kojoj uglavnom žive Albanci. Može se s pravom pretpostaviti da OVK ima planove i u uglavnom albanskom dijelu Crne Gore.Politika saveznica u NATO-u ostaje krajnje zbrkana, unatoč tomu što je ona danas usklađena u sklopu UN-ova programa uspostave multietničke demokracije na Kosovu. Dugoročno postoji neizvjesnost i nekakvo tiho neslaganje o pitanju treba li Kosovo reintegrirati u Jugoslaviju poslije Miloševića ili bi ono trebalo postati neovisno.
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
9. III. 2000.
Vijesti s kosovsko-srpske granice su loše
"Nešto potencijalno veoma neugodno dozrijeva na granici između
Kosova i Srbije", piše William Pfaff.
"Slobodanu Miloševiću sukobi odgovaraju, a stanje na Kosovu ne drži
konačnim. U najboljem slučaju, on želi povlačenje NATO-a. U
najgorem, želi podjelu Kosova, sa srpskim nadzorom na sjeveru, gdje
su privredni izvori i glavni spomenici srpske kulture.
OVK, službeno raspušten ali zapravo glavna politička sila na
Kosovu, želi potpunu neovisnost Kosova očišćenog od preostalih
srpskih stanovnika i pokušava pripojiti susjednu regiju Srbije u
kojoj uglavnom žive Albanci. Može se s pravom pretpostaviti da OVK
ima planove i u uglavnom albanskom dijelu Crne Gore.
Politika saveznica u NATO-u ostaje krajnje zbrkana, unatoč tomu što
je ona danas usklađena u sklopu UN-ova programa uspostave
multietničke demokracije na Kosovu. Dugoročno postoji
neizvjesnost i nekakvo tiho neslaganje o pitanju treba li Kosovo
reintegrirati u Jugoslaviju poslije Miloševića ili bi ono trebalo
postati neovisno.
Reintegracija vjerojatno nije politički realističan cilj, nakon
onog što se dogodilo. Neovisnost bi bez sumnje ojačala iredentizam
'velike Albanije', stvar koja je već naišla na odobravanje u
krugovima kako Kosova tako i same Albanije, a podrazumijeva bolne
posljedice za mir u regiji. Neovisnost bi također ponovno potaknula
srpski iredentizam, koji bi bez sumnje trajao desetljećima.
Između Sjedinjenih Država i njezinih saveznica postoje napetosti o
pitanju europskog zaostajanja u isplati obećanih fondova te slanju
civilne policije i drugog osoblja za podupiranje UN-ove vlade i
obnove Kosova. Europska unija obećala je oko 45 milijuna dolara za
ovogodišnji UN-ov kosovski proračun, i 340 milijuna dolara za
obnovu. No čelnik UN-a na Kosovu, Bernard Kouchner, kaže da njegova
misija 'jedva opstaje' zbog nedostatka novca.
Konačno, potrebno je postaviti pitanje što će Sjedinjene Države
učiniti izbiju li ozbiljne borbe između Albanaca i Srba u
jugoistočnoj Srbiji - veoma blizu američke zone na Kosovu, s
mogućnošću da se one prošire na to područje. U tom dijelu Srbije,
koji neki kosovski Albanci zovu 'istočno Kosovo', živi mnogo
Albanaca.
Zapovjednik NATO-a na Kosovu njemački general Klaus Reinhardt
kritizirao je nesposobnost američkih snaga da potpuno osiguraju tu
granicu kako bi sprječili Albance da napadaju ciljeve unutar
razvojačene zone u Srbiji. Naoružani Albanci viđeni su kako se
uvježbavaju u razvojačenoj zoni, na vidiku stražarskih tornjeva na
kojima rade Amerikanci.
Srpska vojska ne bi smjela ulaziti u tu zonu, no srpska razvojačena
policija u području snažno je pojačana i sukobljava se s gerilcima
koji se uvlače s Kosova.
Na Kosovu, kao i u Bosni, američke snage djeluju iz utvrđenih
logora, izlazeći uglavnom samo radi ophodnje u vozilima. Takva
politika sprječava kopnene operacije potrebne da bi se nadzirala
granica na teškom terenu.
Prioritet američke misije ostaje 'sigurnost snaga' odnosno
zaštititi sebe, a u praksi to znači nespremnost na misije u kojima
postoji rizik od žrtava.
Primjer za to je krvavi događaj potkraj veljače, kad je američko
pojačanje KFOR-ovim vojnicima u podijeljenoj Mitrovici povučeno iz
akcije pretraživanja oružja u srpskom dijelu grada, jer su ljudi na
njih bacali cigle i snježne grude.
Nakon toga sramotnog povlačenja slijedio je Pentagonov nalog u
kojem se službeno odbija američki povratak u Mitrovicu, u kojoj
general Reinhardt želi internacionalizirati nazočnost KFOR-a.
Grad leži u francuskoj zoni, a Albanci kritiziraju Francuze i druge
da su skloni Srbima, kojima su dopustili da podijele grad.
Beograd manipulira sukobom u Mitrovici kako bi održao
radikalizirano stanje i srpski utjecaj u području u kojemu još žive
Srbi. Ilegalni OVK pokušava, napadima i zastrašivanjem, izgnati te
Srbe s Kosova.
OVK također očigledno planira prekogranične upade u Srbiju kako bi
izazvao srpsku osvetu ili pokušaj progona albanskog stanovništva
preko granice u američku zonu. Izbjeglice i borbe između albanskih
i srpskih snaga u blizini ili unutar američke zone mogli bi donijeti
napade na Amerikance - kako bi ih se uvuklo u borbu ili prognalo iz
područja.
OVK bi profitirao od ponavljanja onoga što se dogodilo prošle
godine kad je NATO-ova intervencija zapravo predala Kosovo OVK-u.
Srbi bi željeli poniziti Sjedinjene Države i Americi nanijeti
dovoljno žrtava da napusti Kosovo ('još jedna Somalija'),
ostavljajući NATO u neredu, a Europljane nespremne ili nesposobne
da samostalno djeluju i osiguraju situaciju.
Zaista sumoran scenarij, iako postoje i drugi. No to nije, mislim,
potpuno nemoguć scenarij, i s njim će biti veoma teško izići na
kraj. Prvi nužni korak je da Washington i NATO narede vodstvu OVK-a
da s ovakvim ponašanjem prestane, pod prijetnjom kazne. No
produžetak sukoba služi interesima albanskih, kao i srpskih,
nacionalista, i to je osnovni problem."