US 9. III. CSM GLOBALIZACIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 9. III. 2000. Nema globalizacije bez zastupanja "Bi li Europljanin, Amerikanac ili Japanac trebao biti novi čelnik MMF-a? Neslaganje o tom pitanju uznemiruje inače smireno sjedište MMF-a u Washingtonu", piše Helena Cobban. "No iza te borbe za moć leže najčešće nepostavljana - i mnogo ozbiljnija - pitanja upravljanja i odgovornosti. Zašto bi vlade bogatoga svijeta i dalje dominirale odlučivanjem u MMF-u i njezinoj sestrinskoj organizaciji, Svjetskoj banci? Zar nije moguć novi sustav, u kojem ta tijela pretvaraju iskorjenjivanje globalnog siromaštva u svoj glavni cilj - i u kojem ona postaju izravno odgovorna najsiromašnijim svjetskim zajednicama? Istina, kad je 39 zemalja 1946. osnovalo MMF, njegova je svrha bila osigurati financijsku stabilnost tada još kaotičnom globalnom trgovačkom sustavu. I u tome je postignut sjajan uspjeh. MMF-ove intervencije spriječile su bilo kakav povratak dugačkoj svjetskoj depresiji poput one tridesetih godina ovog stoljeća. Kao rezultat tog uspjeha, MMF-ov popis članica sad obuhvaća 182 zemlje, uključujući Rusiju, Kinu i većinu drugih članica UN-a. Novije članice donijele su organizaciji novi niz izazova. No misija i upravljački sustav MMF-a ostaju uglavnom isti kao i 1946. U oba je polja potrebna drastična reforma. Prema pravilima MMF-a, pravo glasa zemalja članica usklađeno je s 'kvotom' koja se procjenjuje otprilike u odnosu na njezin udio u svjetskom gospodarstvu. Tako Sjedinjene Države imaju 17,4% glasovne moći u MMF-u, a na države s malim gospodarstvima odlazi 1%. Ministri financija svih MMF-ovih država sastaju se na velikom godišnjem sastanku svakoga travnja u Washingtonu, kako bi odlučili o općenitoj politici organizacije. U međuvremenu, sve MMF-ove odluke donosi izvršni odbor sastavljen od 24 člana, u kojemu samo Sjedinjene Države, Japan, Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Saudijska Arabija, Rusija i Kina imaju stalna mjesta. (...) Sjedinjene Države, Europa i Japan možda su podmirili veći dio izvornih ulaganja MMF-a. No te zemlje još uvijek lagodno sjede na vrhu svjetskih gospodarskih ljestava. Narodi bogatih zemalja ne bi se imali čega bojati - a mnogo bi dobili - kad bi Svjetska banka i MMF sad prebacili svoj fokus više na iskorjenjivanje siromaštva koje ustrajava, i pogoršava se, u toliko drugih zemalja. MMF-ova uloga bila bi da održavajući opću globalnu stabilnost, pruža posebnu pomoć u obnovi financija zemalja i ozbiljno radi na iskorjenjivanju siromaštva i dugoročnom rastu. Bi li potrebe takvih zemalja, 'specijalnih slučajeva', trebale biti bolje zastupljene u MMF-ovom odlučivanju? (...) Sad, kad je sustav 'slobodnog tržišta' u sigurnoj vlasti svjetskog gospodarstva, vrijeme je da se MMF i Svjetska banka otvore prema zdravijoj globalnoj viziji, i upravljačkom sustavu u kojem je stavljen veći naglasak na zastupljenost i odgovornost."