NJ 8.3.WELT FUZIJA JE ZNAK SNAGE

NJEMAČKA DIE WELT 8. III. 2000. Nemoć banaka "Fuzijska groznica u njemačkom bankarstvu ne predstavlja snažnu provalu snage već simptom slabosti. Suprotno uvriježenom mišljenju, banke ni u kom slučaju ne akumuliraju moć već su upravo na putu da je izgube. Kapital više ne skupljaju banke već burze, povezujući štediše s ulagačima i raspodjeljujući resurse nacionalne privrede. Narod se sve više pretvara u autonomnu skupštinu dioničara, koja bankama oduzima klasičnu funkciju posrednika, skretničarskih centrala i okupljališta informacija. 'Samo još malograđani trebaju banke', tvrde u drskom svijetu New Economy. U bankovnom žargonu učeno govore o 'ukidanju posredovanja' - pri čemu valja napomenuti da i jedno i drugo ugrožava egzistenciju. Ukidanje posredovanja ubrzava internet zato što nevjerojatno olakšava decentraliziranu rapodjelu kapitalnih resursa. Na svjetskoj računalnoj mreži izravno se mogu sastati oni koji su spremni dati novac i oni koji ga traže - bez milostivog posredovanja kakve banke. Banka pak u svojoj institucionalnoj jezgri živi od funkcije ušice igle. Nakon što internet i burzijanizacija naše privrede iznenada otvore milijune novih ušica, od nekadašnjeg 'kartela blagajnika' ostat će samo kartel gubitnika. Ironija je povijesti da raspojasana mobilizacija kapitala ugrožava upravo banke; dakle da kapitalizam upravo u trenutku u kojem napokon postaje dostojan svog imena čini istinske kapitaliste suvišnima. Oslobađanje decentraliziranog kapitala dodatno je ojačano internacionalizacijom novčanog poslovanja. Odjednom protivnici njemačkih banaka u borbi za klijente više nisu samo domaće štedionice već i azijski ulagački fondovi i američki brokeri. Tome valja dodati i polaganu ali ipak tekuću liberalizaciju financijskog poslovanja i pojavu konkurencije izvan same branše - riječ je u prvom redu o osiguravajućim društvima. Spektar ne-banaka i gotovo-banaka seže danas od telefonskih brokera preko kreditnih instituta poduzeća specijaliziranih za prodaju putem kataloga do leasing-ponuda proizvođača automobila. Ni unosni posao s fuzijama i preuzimanjem poduzeća više ni izdaleka nije samo domena banaka. I na tom se području sve češće javlja konkurencija u obliku savjetnika i pomoćnika. Radi zaštite ulagačkog bankarstva velike banke pokušavaju bar na tom području sačuvati svoju funkciju ušice igle. Zato i igraju na kartu velikih poslovnih jedinica. No, zato se i na političkoj razini protive 'nekontroliranim fuzijama', igrajući dvostruku ulogu pri formulaciji novog njemačkog zakona o preuzimanju poduzeća. Za nacionalnu su privredu razvlašćenje banaka i revolucija u financijskom poslovanju - pozitivan trend. Konkurencija se zaoštrava, djelotvornost raste, usluge su sve kvalitetnije, a cijene imaju tendenciju pada. Banke se pak suočavaju s bolnom promjenom strukture. Moraju srezati nerentabilnu mrežu svojih poslovnica, prigrliti internet i same se pozabaviti tamošnjim informacijama. Moraju se podvrgnuti procesu decentralizacije, rasplesti svoje koncerne, sortirati ih na samostalne poslovne jedinice i po mogućnosti pribaviti im novi kapital posredstvom burze. Najspektakularnija, doduše i najslabija reakcija potpuna je fuzija banaka. Ona označava podlijeganje predodžbi da puka veličina donosi spas. Tu predodžbu osporavaju sva iskustva s potpunim fuzijama i temeljna struktura nove financijske privrede. Naravno da je puka veličina mjerodavan kriterij uspjeha u masovnom poslovanju s uskim manevarskim prostorom i nema sumnje da su potrebne kritične veličine kako bi se održao korak s globalnim natjecanjem. No, fuzije na kraju ne podliježu napadačkim strategijama - one su zapravo obrambene tvrđave. Razlikovni čimbenik uspješnih banaka nije njihova veličina već njihova fleksibilna sposobnost da gubitak utjecaja pretoče u pobjedničku igru. Zato je dvostruka strategija Deutsche Bank - odustajanje od univerzalne banke i raspletanje koncerna s jedne i vezivanje snaga na profitabilnim područjima poslovanja posredstvom fuzija s druge strane - obećavajuća. Time neće vratiti moć ali će možda zaraditi novac", ističe na kraju komentara Wolfram Weimer.