ZAGREB, 7. ožujka (Hina) - "Glas Koncila" piše kako se u hrvatskim sredstvima društvenog priopćavanja, posebno u dnevnom tisku, već duže vrijeme zapaža u najmanju ruku čudno tretiranje crkvenih ljudi i stavova koje je u najnovije
vrijeme kulminiralo u jednom dnevnom listu serviranjem obilnih porcija kleričkih afera te konstrukcijom unutarcrkvenog sukoba u drugom dnevniku. "Katolička crkva u Hrvatskoj ne može biti zadovoljna tretmanom koji je na nju bio primijenjen za komunističkog režima, za vladavine HDZ-a, ni u najnovije vrijeme", piše zagrebački katolički tjednik "Glas Koncila" u broju od 12. ožujka.
ZAGREB, 7. ožujka (Hina) - "Glas Koncila" piše kako se u hrvatskim
sredstvima društvenog priopćavanja, posebno u dnevnom tisku, već
duže vrijeme zapaža u najmanju ruku čudno tretiranje crkvenih ljudi
i stavova koje je u najnovije vrijeme kulminiralo u jednom dnevnom
listu serviranjem obilnih porcija kleričkih afera te konstrukcijom
unutarcrkvenog sukoba u drugom dnevniku. "Katolička crkva u
Hrvatskoj ne može biti zadovoljna tretmanom koji je na nju bio
primijenjen za komunističkog režima, za vladavine HDZ-a, ni u
najnovije vrijeme", piše zagrebački katolički tjednik "Glas
Koncila" u broju od 12. ožujka.#L#
Podsjećajući kako u komunističko doba sredstva društvenog
priopćivanja ništa pozitivno o Crkvi nisu propuštala u javnost,
tjednik piše kako se nakon pada komunističke vlasti dogodila
određena eksplozija nazočnosti Crkve u sredstvima društvenog
priopćivanja. Pritom se napominje kako, osim onoga što je bilo
korektno i dobronamjerno, često je kao vijest predstavljano i ono
što po profesionalnim kriterijima uopće nije vijest.
"Televizija, osim što je omogućila vjerski program, što je velika
dobrobit, također je upornom manipulacijom mnogima uspjela
omrznuti crkveni obred blagoslova", napominje se i dodaje kako su
"kritički crkveni glasovi" bili sustavno ili prešućivani ili se
pak, osobito od listopada 1997., onima koji su dobronamjerno, ali
kritički progovarali, na sve načine, često vrlo perfidno i
nevjerojatno nekorektno, pokušavalo rušiti autoritet u Crkvi i
društvu.
Glas Koncila piše kako se više novinara smatralo pozvanima
"dijeliti lekcije našim najvišim crkvenim autoritetima ili
ustanovama" ako nisu postupali u skladu s njihovim osobnim ili
zamislima njihove grupe. "Poštujući pravo svakoga u pluralnom
društvu na vlastito mišljenje, činjenica je da hrvatska sredstva
društvenog priopćivanja nisu objektivno i cjelovito ni iščitavala
ni predstavljala odnos glavnine naše Crkve i njezinih sredstava
društvenog priopćivanja ni prema društvenim pojavama i problemima
ni prema državi", ističe se u komentaru i dodaje kako je u najnovije
vrijeme dnevni tisak, a posebno dva zagrebačka dnevnika, dao Crkvi
nevjerojatno velik prostor, no, uz iznimku reportaže o bistričkom
karmelu, sav je drugi prostor upotrijebljen - treba otvoreno reći -
za potkopavanje Crkve.
Nakon analize tih napisa Glas Koncila zaključno pita što se to
događa s našim novinarstvom i kojemu li objektivnome dobru naše
države i hrvatske nacije služe takvi postupci dijela našega
novinarstva?
(Hina) pp mc