IT-6.3.REPUB-TALIJANI U SVJET. TIJELIMA

ITALIJA LA REPUBBLICA 6. III. 2000. Upravljačka klasa za izvoz "Priznanje koje je D'Alema jučer odao svom ministru financija, 'čovjeku koji je 1992. ostvario zaokret, početak talijanskog oporavka u koji nitko nije vjerovao', osim što je ispravno, dobra je i poputbina za Amatovu kandidaturu za čelno mjesto Međunarodnog monetarnog fonda. Mogućnost da neki drugi Talijan (nakon Prodija u Europskom povjerenstvu) otiđe voditi jednu od najmoćnijih ustanova planeta, upozorava na jedno proturječje naše zemlje: unatrag koju godinu Italija otkriva da ima elitu svjetskih uglednika; no ti isti ljudi su nemoćni i muče se kada svoje sposobnosti trebaju izraziti unutar nacionalnog političko-gospodarskog sustava. Prerano je smatrati vjerojatnim Amatovo imenovanje na dužnost 'svjetskog bankara'. Po tradiciji taj položaj pripada Europljanima, no oni su se uvukli u nevolje. Kancelar Schroeder je uporan u vezi s jednim Nijemcem skromne važnosti. Amerikanci su ga odbili, iskoristivši to kako bi razbili europsku frontu i poduprli ljude koji su poslušniji Washingtonu. Ako Njemačka povuče svog kandidata, i ako se Europska unija uspije ponovno udružiti, Amato se može ponovno pojaviti kao vjerodostojna alternativa. (...) Kako god završi bitka za MMF, činjenica da Amato može predstavljati spas Europe je znakovita. Nikada kao danas Italija nije imala toliko ljudi na ključnim mjestima u velikim nadnacionalnim organizacijama. 24. ožujka bit će godina dana od skupa na vrhu u Berlinu koji je imenovao Prodija na čelo Europskoga povjerenstva. Ovih mjeseci predsjednik bruxelleskoga povjerenstva nije imao lak život. No otrovnost napada kojima je izložen nastaje iz ozbiljnosti njegovih nastojanja: nisu svi očekivali tako uvjerenog europeista, njegovo djelovanje (na širenju na istok, institucionalnim reformama) izaziva nacionalističke otpore u mnogim prijestolnicama Unije. (...) Pa ipak isti ti ljudi koje izvozimo s toliko uspjeha, često su izmučeni i paralizirani kada se moraju izložiti talijanskom sustavu. Suvišno je podsjećati na okolnosti Prodijeva pada u listopadu 1998., nerazumljive većini talijanskih građana, a koje su otvorili nikada zacjeljenu ranu u lijevom centru. Na sasvim drugom području Ruggiero se iz WTO-a vratio s lovorikama kako bi zaglibio u razorni rat čelnika u vrhu ENI-ija (Nacionalnog poduzeća za energente), koji je upozorio na ozbiljna ograničenja talijanskih privatizacija i upravljačkog sustava velikih tvrtki.(...) Na ljestvici najnaprednijih država u pustolovini New economyija (internet, opća informatizacija, novi poslovi u elektronskoj trgovini), nakon Amerike nalazimo Skandinavce, Englesku, potom Francusku i Njemačku. Italija šepa otraga, otežana povjesnim problemima svojih siromašnih infrastruktura, lošom prosvjetom, malim ulaganjima u inovacije. D'Alema je jučer priznao da je i naša inflacija, viša od europskog prosjeka, istinska opasnost. Poskupljenje života je pokazatelj drugih strukturalnih problema: moći monopola i korporacija, krutosti tržišta, birokratskog opterećenja. Snažni gospodarski oporavak idealna je faza za ubrzavanje modernizacije: promjene i žrtve društvo stoje manje muke kada se bogatstvo povećava. Dok druge vlade iskorištavaju čarobni trenutak kako bi ubrzale slijed reforma, u Italiji se većina i oporba raspadaju uoči regionalnih izbora, pogoršava se dijeljenje i svadljivost stranaka, institucionalne reforme stoje na mjestu, neuključenost građana u politički sustav ponovno se vraća na razine koje upozoravaju. Gledano iz tog kuta, fenomen emigracije naše elite malo je manje ohrabrujući", piše Federico Rampini.