US 6. III. CSM KOSOVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 6. III. 2000. Na Kosovu, ostanite na putu "Nakon što je prošle godine pobijedio u ratu protiv Srbije, da li sad NATO gubi mir na Kosovu? S obzirom na nasilje koje se u veljači dogodilo u podijeljenoj Mitrovici, to bi se lako moglo pomisliti. Zapravo, nije tako: opći trendovi na Kosovu pozitivni su, a nedavni događaji u Mitrovici nisu pošteni referendum o stanju stvari u području", piše Michael O'Hanlon, viši suradnik Zavoda Brookings i jedan od autora djela koje uskoro izlazi pod naslovom 'Ružna pobjeda: NATO-ov rat za spašavanje Kosova'. "S druge strane, Sjedinjene Države i druge zemlje NATO-a donijele su posljednjih tjedana neke loše odluke - i ako tako nastave, povoljna bi se prognoza mogla promijeniti. Zemlje s obje strane Atlantika trebaju se vratiti vojnim osnovama kako bi osigurale potpuno učvršćenje svoje prošlogodišnje pobjede. No kako možemo tvrditi da se život na Kosovu poboljšava? Na posljetku, od lipanjskog mirovnog sporazuma u području je ubijeno oko 150 Srba. Uvelike kao rezultat nasilja, pokrajina je podijeljena na dvije zamalo potpuno odvojene etničke zajednice - a polovica srpskog stanovništva posve je napustila Kosovo. U veljači, još su dvojica Srba ubijena u etnički podijeljenoj Mitrovici, kad je Albanac ispalio raketu na autobus; srpske osvete povećale su ukupni smrtni danak na 11 ljudi. Istina je da su ti događaji žalosni. No bili bismo površni kad bismo zaboravili da je prije manje od godine dana ova zemlja bila u ratu. A nije to bio ni bilo kakav rat. Radilo se o sustavnom gaženju Albanaca od strane organiziranog srpskog nasilja. Očekivati od ljudi da oproste i zaborave za nekoliko mjeseci, dok mnogi Albanci još oplakuju gubitak voljenih i silovanje i mučenje mnogih koji su preživjeli, nerealno je. Barem u smislu fizičke sigurnosti, život se na Kosovu uvelike popravio posljednjih mjeseci. Prema zapovjedniku NATO-a Wesleyu Clarku, mjesečna stopa ubojstva u pokrajini opala je s otprilike 200 prošlog ljeta na oko 35 ove zime. Čak i ako su nedavne tragedije u Mitrovici nešto povećale stopu ubojstva, ona ostaje barem četiri puta manja nego prije šest mjeseci - i niža nego stopa ubojstva per capita u Washingtonu. Razlozi su djelomično, kao što se zna, etnička segregacija - Albanci više nemaju tako lak pristup Srbima kao što su imali prije. (Zapravo, nasilje na Kosovu danas pretežno vrše Albanci nad Albancima). No bolje je biti odijeljen i živ nego pomiješan i riskirati smrt - posebno neposredno nakon etničkog rata. Drugi velik, pozitivni događaj jest to što je OVK, koji se prošlog proljeća borio protiv srpskih snaga, predao velike zalihe oružja međunarodnim snagama i demilitarizirao svoje aktivnosti. Čak i ako džepovi snaga povezanih s OVK-om ostaju aktivni, oni su samo ograničena prijetnja današnjem miru. Nakon što smo to utvrdili, treba reći i da je posljednjih tjedana bilo uznemirujućih događaja u mirovnim pokušajima snaga pod vodstvom NATO-a na Kosovu. Prošloga tjedna, The New York Times izvjestio je da su američki vojnici dobili upute od Pentagona da ne ulaze u Mitrovicu, zbog brige za njihovu sigurnost nakon što su Srbi u tom gradu bacali na njih grude snijega, kamenje i cigle. Druga nedavna izvješća s Kosova opisuju kako su druge zemlje, uključujući Britaniju, drastično potkresale vojne snage na Kosovu, zbog čega zapovjednici brinu da možda neće imati dovoljno ljudi za provođenje potrebnih misija. Sjedinjene Države griješe kad ne šalju svoje vojnike u gradove poput Mitrovice iz brige za njihovu sigurnost, i trebale bi promijeniti politiku. U redu je da Sjedinjene Države očekuju od svojih saveznica da osiguraju veći dio vojnika za Kosovo, s obzirom na svoju ulogu u zračnom ratu i druge vojne dužnosti od Perzijskog zaljeva do Koreje. No vojnici koje su tamo poslali ne bi smjeli imati - i vjerojatno ne žele - poseban tretman. To nije pošteno prema oružanim snagama drugih zemalja u KFOR-u. I opasno je. Ako Sjedinjene Države objave svijetu da ih prestravljuje mogućnost žrtava, kao što su učinile u Somaliji 1993., to znači metu na prsima američkih vojnika širom svijeta i ozbiljno ometa vanjsku politiku. Američki vojnici nisu kukavice. Deseci tisuća njih spavaju pored plinskih maski u Koreji, održavajući još uvijek napeti prestanak vatre. Tisuće ophode Perzijski zaljev, gdje su ratni i teroristički napadi uzeli američke živote nekoliko puta u prošlom desetljeću. Deseci gube živote svake godine u nesretnim slučajevima prilikom uvježbavanja i različitih operacija, iz jedostavnog razloga što koriste opasnu opremu ili obavljaju druge riskantne aktivnosti u teškim okolnostima. Oni su sposobni omesti Srbe i Albance s kamenjem u rukama, i ako su potrebni u toj misiji, treba ih poslati. To ne znači da se od vojnika treba tražiti da čine nemoguće, ili da preuzimaju nepotrebne rizike. Neki žele da vojnici NATO-a čine sve što je potrebno da bi se Albancima i Srbima omogućilo da zajedno žive u miru, štiteći izolirane džepove građana gdje god se nalaze u etničkoj manjini, ili pretražujući kuće u potrazi za oružjem u masovnom pokušaju razoružavanja. Te su zamisli nerealne. Kosovo je, unatoč napretku postignutom od lipnja, nedavna ratna zona. Rat je raspalio etničke strasti i donio smrt tisućama ljudi. Ni američki vojnici, ni UN-ova policija, niti bilo koja druga vanjska pomoć ne mogu preko noći promijeniti te činjenice. No čak i ako međunarodne snage ne mogu učiniti Kosovo skladnim multietničkim društvom, one moraju nastaviti održavati njegovu stabilnost. Tu ulaze i saveznice. Njihova nedavna smanjenja vojnika - za 12.000 od ukupnih snaga KFOR-a u visini od 50.000 - loša su zamisao. KFOR mora ostati dovoljno jak da ekstremisti unutar Kosova ne dođu u napast da ga iskušaju. On također treba ostati dovoljno snažan da odvrati Srbiju. Na posljetku, Miloševićeve vojne i policijske snage brojkom prelaze snage NATO-a - tri na jednog - čak i kad je KFOR u punoj snazi. S obzirom na superiornost KFOR-ovih snaga, i srpsku svijest da će NATO poslati pojačanja bude li nevolja, KFOR- ov brojčani nedostatak prihvatljiv je - no to ne znači da bismo i dalje trebali smanjivati broj vojnika. Na stranu nedavni problemi, stvari na Kosovu odvijaju se dobro. No to nije razlog da se postane nepromišljen ili da se izaziva sudbina."