FR LE MONDE 5.3.UVODNIK O KOSOVU

FRANCUSKA LE MONDE 5. III. 2000. Uzbuna za Kosovo "Ranjeni francuski redari, kamenovani američki vojnici, ubijen ruski vojnik i svakodnevni izgredi između Srba i Albanaca u blizini mosta u Mitrovici: na Kosovu je stanje sve napetije unatoč nazočnosti trideset tisuća ljudi iz međunarodnih snaga KFOR-a. Uskoro će se napuniti godina dana otkako je NATO započeo prvi rat od svog osnutka 1949., kako bi priveo kraju nasilje beogradske soldateske nad albanskom većinom u toj srbijanskoj pokrajini. Slobodan Milošević, predsjednik onoga što je nakon raspada 1991. ostalo od Jugoslavije, već je u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini pokazao koliko je opasan. Trebalo ga je spriječiti da isti zločin počini na Kosovu, gdje je doživio vatreno krštenje ukinuvši, nedugo nakon dolaska na vlast, samoupravu te pokrajine. Bio je to zapravo neobičan rat, jer je istaknuo solidarnost Sjevernoatlantskoga saveza i pokazao njegove slabosti. Bombardiranje srpskih položaja trebalo je trajati samo nekoliko dana; trajalo je gotovo tri mjeseca. Isključivo zračni rat ubrzao je progon puka koji je zapravo trebao spriječiti. Amerikanci nisu htjeli poslati kopnene snage; danas se plaše da će zaglibiti u operaciji uspostave mira. Najjača vojna organizacija u povijesti muči se da uspostavi mir. Devetnaest demokracija koje ju čine potrošile su - barem neke među njima - milijune dolara za primjenu iznimno sofisticiranog oružja kako bi poduprle sastavnicu na Kosovu, ali ne žele izdvojiti potrebnan novac za gospodarsku obnovu, za osnutak djelotvorne policije i uprave. Na taj način, suprotno isticanim zadaćama, stvaraju uvjete za vojnu nazočnost na Kosovu kroz nekoliko desetljeća, pridržavajući si pravo da pokrajinu prepuste pustošenju. Jer, nije riješen nijedan bitan problem postavljen u času NATO-ova vojnog upletanja 24. ožujka 1999. Konačan status Kosova - samouprava u jugoslavenskoj federaciji ili neovisnost? - spretno je izbjegnut jer nije bilo dogovora među velesilama. Možda je to mudro, ali se u međuvremenu svakodnevno postavljaju pitanja koja opterećuju budućnost: želi li se jamčiti zajednički život Albanaca i Srba ili se prihvaća etnički čisto Kosovo? Javlja li se opet podjela pokrajine kao rješenje koje se odbacivalo prije godinu dana? Možemo li se pomiriti s time da Kosovo padne u ruke OVK-a (Oslobodilačke vojske Kosova) i njegovih političko-mafijaških inkarnacija? Zalaganje, odvažnost, dobra volja ljudi na terenu - vojnika i civila - nisu u pitanju. Sve veća zabrinutost za Kosovo u vezi je s neugodnim dojmom da međunarodna zajednica nema političke strategije i da u Beogradu podrugljivi Milošević čeka svoj čas", piše list.