NJ 4.III.-FR-MMF-RAZLIČITI INTERESI EU-SAD

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 4. III. 2000. Transatlantska nesuglasje "U kalendaru međunarodne politike postoje datumi koji su tako predvidljivi kao i svaki 1. idućeg mjeseca. U to je krajem mandata ravnatelja MMF-a Camdessusa pripadala i potreba pronalaženja Francuzova nasljednika. Treba se sjetiti te okolnosti da bi se moglo svrstati spor oko njemačkog kandidata za mjesto šefa monetarnog fonda, Caioa Kocha-Wesera. Zacijelo, možda je kod predstavljanja kandidata bilo zanatskih pogrješaka. Teško se oteti dojmu nedostatne političke spretnosti u toj stvari. No jedno se ipak ne može osporiti: niti predsjednik Clinton niti premijer Blair, predsjednik Chirac, savezni kancelar Schroeder ni svi ostali europski šefovi država i vlada nisu početnici. Slučaj Koch- Weser nije problem usuglašavanja koji se iznenada pojavio. Slučaj Koch-Weser potvrđuje transatlantsko nesuglasje. Prošlo je vrijeme kad su se u razilaženjima Istok-Zapad svi zapadni interesi okupljali iza SAD-a. Od prijatelja i saveznika SAD-a i Europe nastali su prijatelji, saveznici i konkurenti. To vrijedi za gospodarstvo i trgovinu, istraživanja i razvitak, sigurnosna pitanja i politička uvjerenja. To se krije iza gužve oko Kocha- Wesera. Nisu se mogli složiti oko njemačkoga kandidata, jer se ne slažu koju bi ulogu u svjetskom gospodarstvu trebao imati MMF i jer Europska unija više ne prihvaća američki diktat gazde - europski je kandidat OK, ali i mi ćemo reći koju. Američke vlade, često natjerane od kongresa, u međunarodnoj areni najradije postupaju unilateralno. Međunarodne organizacije su podobne kad su podložne ili kad slijede njihove političke interese. A tu se stvari između SAD-a i EU-a sve više razilaze. To potvrđuju prijepori i primirje u Svjetskoj trgovačkoj organizaciji (WTO) kao i neprikriveno američko nepovjerenje prema europskoj intervencijskoj postrojbi unutar NATO-a. I u MMF-u se interesi jasno razilaze. Uvjerenje Europljana da MMF treba primijeniti kao kreditora za srednjoročnu i dugoročnu gospodarsku politiku u ekonomski kriznim regijama svijeta, sudara se s američkim stajalištem da ta polja treba prepustiti tržištu i privatnim bankama. SAD drže MMF u prvom redu globalnim financijskim vatrogascem koji postaje aktivan u svjetskim gospodarskim stanjima u nuždi, kao u azijskoj krizi ili prijetećem financijskom kolapsu Meksika. Pri tomu se ne spominje da su ti krediti spasili brojne velike američke banke. Zbog toga kleveću Kocha-Wesera. Međunarodno iskusan, poliglot, financijski stručnjak, sa stajališta SAD-a nije bezobziran neoliberalni egzekutor kakvoga drže potrebnim na čelu fonda, nego, ne na posljetku, zbog svojeg dugogodišnjeg iskustva u Svjetskoj banci, čovjek uravnotežene prosudbe koji dijeli europsko uvjerenje o dugoročnoj strukturnoj politici. Naravno, on je visoko kvalificiran. Samo s američkog stajališta ima pogrješna uvjerenja. Sada dakle treba poduzeti mjere. EU je unatoč nekim britanskim žongliranjima začudno ujedinjen uz svojega kandidata koji je na pokusnom glasovanju dobro prošao - bolje negoli se očekivalo. Taj jedinstveni nastup Europljana jedino je što raduje u tom kontroverznom postupku izbora. MMF-u štete svađe. To nikomu nije u interesu. Monetarni fond ne pruža samo jedinstvene mogućnosti promatranja svjetskoga gospodarstva, on je u sve jače umreženoj, globalnoj ekonomiji neizbježan porezni i intervencijski instrument. Zemlje EU-a i SAD najveći su platiše MMF-a. Borba kod glasovanja koja vodi gorkom svršetku, može iznjedriti znatno oštećenog šefa fonda. A njega bi, jednako kao i cijeli MMF, svađe omele i satrle. Savezni kancelar Schroeder svoje je stajalište, kojemu se priključio EU, silovito iznio. Bilo je neizbježno da to, kako stvari stoje, nanese štetu kandidatu Kochu-Weseru. Stoga se može očekivati da će EU uskoro predložiti novog kandidata. Nije presudno hoće li on biti Nijemac. Presudno je hoće li on uvjerljivo zastupati europsko stajalište o MMF-u. Jer u toj točki EU ne smije ni popustiti ni predati svoje jedinstvo. Suprotni interesi Europe i SAD-a su razvidni. Ako obje strane s njima postupaju otvoreno, u buduće će bolje uspijevati izbjeći sukobe prethodnim dogovorima. Jer doći će iduća financijska kriza, bilo gdje u svijetu, koja pogađa sve" - piše Jochen Siemens.