AU 4. III. PR: HAAŠKI SUD-ČASTAN BLAŠKIĆ

AUSTRIJA DIE PRESSE 4. III. 2000. Oštra presuda protiv "časnog čovjeka" "Tihomir Blaškić častan je čovjek. Čak su i protivnici u bošnjačkoj vojsci prilikom njegova uhićenja potvrdili da je Blaškić jako poštena i pristojna osoba, što je posebno dojmljivo ako se prisjetimo da je preuzeo zapovjedništvo nad vojskom bosanskih Hrvata u dobi od samo 32 godine. Točno je također da se - uvjeren u vlastitu nevinost - prije dvije godine sam predao haaškom sudu za ratne zločince. Sada je Blaškić - koji je u međuvremenu navršio 39 godina - osuđen na 45 godina zatvora i sud naglašava da je time čak izbjegao maksimalnu - doživotnu - kaznu. Dakle, riječ je o oštroj presudi protiv časnog čovjeka. Blaškić osobno nije počinio nikakav zločin - samo je vodio zločinačku vojsku koja je u srednjoj Bosni progonila, pljačkala, protjerivala i poubijala na stotine muslimanskih civila. U presudi haaškoga suda naglašeno je da Blaškić nije spriječio te zločine ni kaznio njihove počinitelje; u tome leži njegova krivnja, napominje sud. Činjenica da je te propuste - koji su omogućili golemu patnju i smrt - počinio po nalogu predsjednika države kojeg se nije moglo ili htjelo izvesti pred sud sasvim jasno pokazuje da zapovijedi nisu nikakva isprika - naprotiv. Blaškić se čak suočio s izričitim prigovorom da je funkcionirao kao instrument hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana. Važna uloga koju sud pripisuje odgovornosti zapovjednika proizlazi iz još jedne presude: prije šest tjedana Vladimir Šantić osuđen je zbog pokolja u srednjoj Bosni, počinjenog u travnju 1993. g., na maksimalnu kaznu od 25 godina. Naravno, proći će još puno vremena prije no što sve odgovorne osobe, politički nalogodavci i vojni nadređeni konkretnih zločinaca budu izvedeni pred sud. Naravno, kazna za zločine možda predstavlja zadovoljštinu za one koji teže osveti dok je svi ostali smatraju žalosnom nuždom. Ipak, valja se nadati da će Blaškić sljedećih godina poslužiti kao opomena svim onima koji se poigravaju mišlju o novim etničkim čišćenjima", zaključuje Irene Miller.