RDW 2. III. MEĐ. GOSPODARSTVO

NJEMAČKI RADIO - RDW 2. III. 2000. Ako se u međunarodnoj politici obično pazi što se govori, onda se u međunarodnom gospodarstvu obično pazi i što se šapuće. Ali sukob oko kandidata Europske unije Caia Koch-Wesera za položaj predsjednika Međunarodnog monetarnog fonda je doista neviđen i daleko prelazi bilo kakvu diplomatsku uvijenost. 'Predsjednik Clinton rekao je kancelaru Schroederu da Sjedinjene Države neće poduprijeti njemačkoga kandidata. Ne vjerujemo da on ispunjava kriterije snažnog kandidata s međunarodnom potporom', izjavio je Joe Lockhart, glasnogovornik Bijele kuće. S druge strane, riječi nije birao ni njemački ministar financija, Hans Eichel: 'Jednostavno ne može tako ići da Sjedinjene Države objavljuju tko će biti europski kandidat i stoga je normalna procedura da u MMF-u budu održani pokusni izbori kako bi se razmijenili argumenti. Isto tako, moram ustvrditi kako Amerikanci čine sve što mogu kako bi zemljama Trećeg svijeta stavili do znanja kako ne smiju glasati za kandidata iz Europe. Ne mislim da je to pošten postupak i valjda oni ne misle kako se Europa jučer može složiti oko jednog kandidata, a već sutra reći da je promijenila mišljenje.' Naravno, u osnovi je stvar tradicije: na čelu Svjetske banke je do sada uvijek bio kandidat Sjedinjenih Država, a na čelu Međunarodnog monetarnog fonda, sestrinske organizacije Svjetske banke, Europljanin, i to je do sada uvijek bio Francuz. Kako su obje ove organizacije važne međunarodne financijske institucije, naravno je da će politika odlučiti tko će biti na njezinu čelu. Ali istodobno obje ove institucije su tek upravljački mehanizmi, a sugestija MMF-a tek je znak Svjetskoj banci da može, ali i ne mora, priskočiti sa zajmom, iako to, naravno, obično čini. Sami krediti su pak redovito razmjerno maleni, ali sve je to pak znak za poslovne banke i vlade pojedinih država da pojedina zemlja poštuje financijska pravila igre - i tek su to sredstva koja doista mogu pokrenuti konjukturu neke zemlje. Zato nipošto nije isključeno da dođe do promjene tradicije - da na čelo MMF dođe Japanac, Sakakibara, jer je ionako dominantna trgovačka zona postala ona pacifička, a ne više atlantska. Tehnički gledajući, Sjedinjene Države imaju pravo veta i one svakako mogu spriječiti da njemački - europski kandidat dođe na čelo. Ali ono što je doista pitanje jest zašto to one čine. Njihov je glavni argument da je Koch-Weser tipičan izdanak Svjetske banke, a ne MMF-a i da stoga nije podesan za taj položaj, to više što bi to moglo dovesti do sukoba interesa dviju institucija. To se doista ponekad i događa, pogotovo prema zemljama Trećega svijeta, zato što su ove dvije organizacije proizvod dviju različitih potreba za regulacijom - jedna se brine za novac, a druga što će pojedine zemlje tim novcem učiniti, ali obje na kraju čine i jedno i drugo. Ali taj argument ima i ozbiljne zamjerke - ne samo da je kadrovska isprepletenost tih dviju organizacija ionako velika - nego da se Koch-Weseru doista ne može stavljati u cipele krivnja što ne postoji dosljedni pravilnik i regulativa obje ove organizacije. Drugo je pitanje što znači zaoštravanje odnosa preko Atlantika i to u čitavom nizu događaja. Još je svježe sjećanje na kruto držanje i nedopustivo lošu pripremu Amerikanaca za konferenciju Svjetske trgovačke organizacije u Seattleu, golem pritisak na EU zbog njezinih subvencija poljoprivrednicima i zabrani uvoza američke genetski i hormonalno preparirane hrane, ali ono što je neposredno u djelokrugu direktora MMF-a jest svakako najnoviji razvoj s eurom i njegovo stupanje na međunarodnu scenu. A osim toga, ova je godina i izborna godina u Americi. Popustljivost prema međunarodnim partnerima stoga nipošto nije u modi. (RDW)