FR-LE MONDE 2.3.JOSPIN I HEZBOLLAH

FRANCUSKA LE MONDE 2. III. 2000. Pouke jedne krize "Premda je kriza koju su izazvale izjave Lionela Jospina o 'terorizmu' libanonskog Hezbollaha službeno završena, ona je ipak obilježila dvostruki zaokret, politički i diplomatski, u radu vlade. Sukob u kojemu se u utorak 29. veljače premijer suprotstavio Narodnoj skupštini i dvojici glavnih glasnogovornika desnice, Herveu de Charetteu i Alainu Juppeu, bivšim ministrima vanjskih poslova, potvrdio je zapravo da g. Jospin doista želi promijeniti francusku politiku na Bliskom istoku, ali i činjenicu da je to izveo jako nespretno. Ta je nespretnost - uporaba 'prijeporne riječi', kako se izrazio sam premijer - vratila ugled Predsjedniku Republike koji je nastojao da se odmah nakon 'ispada' g. Jospina začuje glas razuma i državnih interesa. Prva ispitivanja daju mu za pravo: većina ispitanika u istraživanju instituta CSA i IFOP smatraju da bi bilo bolje da se predsjednik vlade suzdržao. G. Chirac je vješto znao iskoristiti pogrješku svog budućeg predsjedničkog takmaca, podsjetivši ga istodobno na pravila kohabitacije. Iako premijeru na odriče pravo da se upleće u vanjsku politiku Francuske, kao što Ustav dopušta, njegova stajališta ne bi trebala biti u očitom neskladu sa stajalištem Elizejske palače, a razlike, ako postoje, ne bi se smjele javno iznositi. G. Jospin nije poštovao taj zahtjev i zato ispašta za taj nemar. No premijer - to je drugi zaokret - ne odriče se svog mišljenja. Živo ga je branio u Narodnoj skupštini, odgovarajući dvojici sugovornika iz oporbe. U tom je smislu rasprava u parlamentu svojom kvalitetom, ali i mirnoćom, bila jako poučna. Što je rekao g. Jospin? Da, 'ravnoteži' francuske politike na Bliskom istoku, uz uvjet da nije riječ o 'proračunatoj ravnoteži' i da se 'korisne veze' između Francuske i 'različitih zemalja Bliskog istoka' stave u 'službu mira'. Da, nepristranosti, ali uz uvjet da nas ona ne učini 'slijepima za postupke koji su pogibeljni za mirovni proces', napose za one za koje je odgovoran sirijski režim. Ukratko, prema g. Jospinu, načela kojim se upravlja francuska diplomacija jesu sjajna, ali se moramo zapitati 'kakvu dinamiku' izazivaju. Kakvu korist ima Francuska da bude prijateljica svima u svijetu, ako ju potreba da bude obzirna s jednima i s drugima, čini nemoćnom? Ne bi li je želja za djelotvornom ulogom, kao što je natuknuo premijer, trebala potaknuti da doista obnovi veze s Izraelom? To su prava pitanja, a skretanja koja ona potiču u francuskoj politici, jamačno zaslužuju da ih se obodri. Šteta što je prepirka koju je nespretno pokrenuo g. Jospin, zamračila smisao te rasprave", piše list.