FR-LIBERATION 1.3.JOSPIN - CHIRAC

FRANCUSKA LIBERATION 1. III. 2000. Jospin nasilu ulazi u 'područje' "Prošlo je vrijeme za izricanje isprika, kao što je jednom učinio pred desnicom koju je malo prebrzo nazvao potomkom pristaša ropstva. Ovaj put, protivniku se ne treba pokoriti. Jer u pitanju je važna stvar, njegov ugled državnika, bitan čimbenik u možebitnoj predsjedničkoj kandidaturi. Lionel Jospin imao je jučer samo tu misao u glavi. Istu onu koja ga je ponukala da se ne 'javi' Jacquesu Chiracu po povratku s Bliskog istoka, što je ovaj zahtijevao. Bolje biti optužen zbog 'slobodnog ponašanja', nego ostati ukopan u neozbiljnim odnosima učitelja i krivog učenika, kao što je htjela Elizejska palača. Premda je, prema njegovu mišljenju, 'slučaj zaključen' nakon zadnjega telefonskog razgovora s premijerom u subotu navečer, Predsjednik Republike, odveć sretan zbog tog ispada, pokušao je jučer povećati svoju prednost. Uključio je 'elitu' svoje obrane: Alain Juppe, uz pomoć Hervea de Charettea, njegova bivšeg ministra vanjskih poslova, trebao je još više destabilizirati predsjednika vlade. Gradonačelnik Bordeauxa pokazao se vješt. Iskorištavajući vlastite slabosti u javnosti - 'Iz iskustva znam da ako načiniš ispad, jako ga je teško ispraviti dok je stvar još 'vruća' - oslikao je pomalo 'juppeiziranog' Jospina: nespretnog, nesigurna glasa, žrtve svojih 'osjećaja' u Izraelu. Sve u nakani da oslabi položaj premijera. Dotični se nije dao prevariti. 'Premda sam bio obuzet naravnim osjećajima, čitavo sam vrijeme bio priseban', odgovorio je. (...) Dakako, obrazložio je, francuska politika na tom području mora biti 'uravnotežena', 'nepristrana', ali se mora 'temeljiti na povlaštenim odnosima s Izraelom'. Jer Izrael je, dodao je, 'zemlja s kojom nas vežu demokratske vrijednosti', što nije slučaj s mnogim njegovim arapskim susjedima. Zatim je ustrajao na činjenici da se politika gradi 'u svjetlu vrijednosti' (mir, demokracija, razvitak). I dalje se distancira od predsjednika države, čime mu i dalje odriče prednost, pokušavajući ostaviti svoj trag u vanjskoj politici. Kada ga zbog toga optužuju da ne poštuje duh Ustava prema kojemu Francuska, i u doba kohabitacije, govori 'jednim glasom', on se poziva na prvu kohabitaciju. Dobra pouka, kaže. Nije li i Chirac, prvi Mitterrandov ministar, u više navrata očitovao svoju različitost? Mudra usporedba. No netočna. Jer pariški gradonačelnik nije iskoristio nijedan posjet inozemstvu kako bi se distancirao od vanjske politike socijalističkog predsjednika. I nije izazivao prosvjede u trećim zemljama. No tko priznaje pola mu se prašta. Kohabitacija je tek najava predsjedničke borbe. A Jospin zna da premda je 'područje zajedničko', ono nije pravedno podijeljeno: podjela ovisi o odnosu snaga. Nakon izraelskog neuspjeha, odnos snaga manje je u njegovu korist nego je to bio prije velikog puta. Većina Francuza ne slaže se s njim (53 posto misli da djelovanje Hezbollaha u južnom Libanonu protiv Izraela nije trebao nazvati 'terorističkim', dok 37 posto misli suprotno, prema istraživanju koje je proveo CSA - 'Le Parisien'/'Aujourd'hui'. Te su brojke 47 posto i 39 posto u istraživanju koje je proveo IFOP-'France Soir'). Kako god bilo, za Jospina ovo treba biti upozorenje. Prije nego se počne baviti unutarnjim pitanjima, čije rješavanje javnost s nestrpljenjem očekuje", piše Jean-Michel Thenard.