FR-IL-premijeri-Vlada-Diplomacija FR-LE MONDE 27.2.JOSPIN U IZRAELU FRANCUSKALE MONDE27. II. 2000.Izjave g. Jospina u Izaelu izazivaju sukob s g. Chiracom"Predsjednik očekuje Lionela Jospina kako bi razgovarali udvoje, bez svjedoka.
Pošto je razmišljao o tome da se javno očituje o premijerovim izjavama u Izraelu, Jacques Chirac je na koncu odustao od svakoga javnog nastupa, 'kako ne bi povećavao teškoće', kažu u Elizeju. Tako je glavni tajnik Predsjednikova ureda Dominique de Villepin samo telefonirao direktoru premijerova ureda Olivieru Schramecku i obavijestio ga da državni poglavar želi da mu se g. Jospin 'javi čim stigne u Francusku', što je bilo predviđeno za subotu 26. veljače navečer.G. Jospin naravno nije jako raspoložen da se odaziva na poziv, 'kao dijete koje je uhvaćeno na djelu', kažu njegovi bliski suradnici. U Ramallahu koji je posjetio u subotu, u njegovu su okružju isticali da se premijer redovito sastaje s državnim poglavarom - primjerice srijedom ujutro prije sjednice ministarskog vijeća - i da stoga nema razloga za poseban randez-vous. On se ne želi podčiniti De Gaulleovoj inačici Ustava, prema kojoj je međunarodna politika, uz obranu, 'područje pridržano' predsjedniku. Nema pridržanih
FRANCUSKA
LE MONDE
27. II. 2000.
Izjave g. Jospina u Izaelu izazivaju sukob s g. Chiracom
"Predsjednik očekuje Lionela Jospina kako bi razgovarali udvoje,
bez svjedoka. Pošto je razmišljao o tome da se javno očituje o
premijerovim izjavama u Izraelu, Jacques Chirac je na koncu odustao
od svakoga javnog nastupa, 'kako ne bi povećavao teškoće', kažu u
Elizeju. Tako je glavni tajnik Predsjednikova ureda Dominique de
Villepin samo telefonirao direktoru premijerova ureda Olivieru
Schramecku i obavijestio ga da državni poglavar želi da mu se g.
Jospin 'javi čim stigne u Francusku', što je bilo predviđeno za
subotu 26. veljače navečer.
G. Jospin naravno nije jako raspoložen da se odaziva na poziv, 'kao
dijete koje je uhvaćeno na djelu', kažu njegovi bliski suradnici. U
Ramallahu koji je posjetio u subotu, u njegovu su okružju isticali
da se premijer redovito sastaje s državnim poglavarom - primjerice
srijedom ujutro prije sjednice ministarskog vijeća - i da stoga
nema razloga za poseban randez-vous. On se ne želi podčiniti De
Gaulleovoj inačici Ustava, prema kojoj je međunarodna politika, uz
obranu, 'područje pridržano' predsjedniku. Nema pridržanih
područja, ističu u premijerovu okruženju.
Predsjednik Republike smatra ne samo da je premijer učinio
'pogrješan korak', već da se nenadano udaljio od pravca koji su
Elizej i Matignon zajedno utvrdili prije puta g. Jospina. Bliski
suradnici g. Chiraca ističu kako je organiziran 'velik broj,
zacijelo više nego obično Šradnih sjednica i izravnih susreta
između Predsjednika i premijeraĆ, budući da su prilike na Bliskom
istoku osjetljive', kako bi se dogovorili o 'općem pristupu'. G.
Chirac i g. Jospin razgovarali su i telefonski prije nego je
premijer sjeo u zrakoplov za Izrael.
U Elizeju kažu da premijer ni u jednom trenutku nije spominjao
nakanu da osudi 'terorističke akcije Hezbollaha', što je u četvrtak
učinio u Jeruzalemu. Veliko je iskušenje da se izjave g. Jospina
prikažu kao 'loše ponašanje' praćeno 'ispadom' premijera koji se
upustio u područje koje obično nije u njegovu djelokrugu, pa je
tako, prije nego se u petak ispravio, stvorio 'neravnotežu' u
francuskom stajalištu. 'Bilo bi mu bolje da se bavi mirovinama,
nego da ruši ugled Francuske u svijetu', podrugivao se savjetnik g.
Chiraca.
Čini se da se g. Jospin nije pomirio s ulogom nespretnjakovića.
'Premijer ne prelazi crtu u vanjskoj politici, budući da on
utvrđuje tu crtu', kaže savjetnik šefa vlade. Premijer dakle i
dalje promiče vlastito gledanje na politiku prema Bliskom istoku
koje se znatno razlikuje od politike g. Chiraca. U petak je jamačno
htio smiriti loptu: mijenjajući prvotne izjave, izostavio je
riječi 'terorističke akcije' i zamijenio ih 'ratnim činima'
Hezbollaha. U Ramallahu je čak pohvalio držanje Predsjednika
države prema Palestincima. U petak navečer, u prigodi domjenka u
francuskom konzulatu, svima koji su ga pitali o tome, odgovarao je s
'keep cool!' što je trebalo potvrditi njegovo zadovoljstvo.
Ovo nije prvi put da se dvojica ljudi ne slažu oko nečega što je,
zapravo, zajednička briga. Već u vrijeme državnog udara kojim je u
prosincu 1999. svrgnut predsjednik Obale Slonovače Konan Bedie, g.
Chirac i g. Jospin sučelili su se zbog suprotnih mišljenja. Prvi je
mislio da se Francuska još može uključiti u potporu g. Konanu
Bedieu; drugi je držao da se Francuska sramoti šaljući svoje
vojnike da pomažu oslabljenom predsjedniku koji više nema izgleda
da se održi na vlasti. Elizej je doživio poniženje kada je njegovo
mišljenje opovrgnuto, a novine su izvješćivale o političkom
neuspjehu.
G. Chirac neće dopustiti da ga premijer izgura s područja vanjske
politike na kojemu predsjednik jedino ima stvarne ovlasti. To je
također jedino područje gdje, unatoč raspadu desnice i vlastitim
neuspjesima u unutarnjoj politici, on može podastrijeti razmjerno
dobre rezultate. Predsjednik se neslužbeno uzrujao zbog izjave
koju je 23. siječnja g. Jospin uputio Socijalističkoj stranci:
'Uvijek možemo reći da bismo radili bolje, odlučnije, u drugačijim
prilikama, možda napose u vanjskoj politici, u to uvijek možemo
vjerovati i ja donekle vjerujem.' Predsjednik Republike vidio je u
tome prijetnju napada. Danas će jamačno sankcionirati 'predstavu'
g. Jospina", pišu Raphaelle Bacque i Pascale Robert-Diard.