IT-24.II.-REPUB-BRITANIJA BLAIR I EURO

ITALIJA LA REPUBBLICA 24. II. 2000. Greška Tonyja Blaira "'Oklijevanje prema Europi bila je jedna od najtežih pogrješaka koje je moja zemlja počinila u poslijeratnom razdoblju'. Tony Blair služio se jakim i iskrenim riječima u svojem posjetu Bruxellesu, koji je trebao uvjeriti Prodija i Kontinent da se laburistička Engleska nije predomislila i da se namjerava sve više vezati uz Europu. No nakon tog strastvenog opredjeljivanja, koje nije lako u zemlji Margaret Thatcher, nije uslijedila nikakva novost glede najtežeg pitanja između Londona i Europe: priključivanja jedinstvenoj valuti. A postoji i razlog. Thomas Jefferson je govorio, kada bi morao birati između neke vlade bez tiska i tiska bez vlade, da bi nedvojbeno više volio drugo rješenje. Postoje jaki razlozi za sumnju da Tony Blair ne misli poput njega, barem što se tiče nacioanalne psihodrame u vezi s eurom. Griješi onaj tko misli da Englezi vode jednu mirnu raspravu bez predrasuda o pogodnostima i gospodarskim rizicima koje nosi ovaj izbor. Rasprava se više nadahnjuje duhovima i podbadanjima: euroskeptici kažu da ulazak u jedinstvenu europsku valutu znači usklađivanje, osim poreza, i razina nezaposlenosti. Pošto su u Ujedinjenom Kraljevstvu porezi i nezaposlenost niži nego u kontinentalnoj Europi, Englezi to čitaju i ježe se. Proeuropski nastrojeni odgovaraju tvrdeći da bi ostanak izvan eura značio gubljenje tri milijuna radnih mjesta. Drugo pretjerivanje. Gospodarski test koji je nužan kako bi se utvrdio pravi britanski nacionalni interes danas je teško napraviti, zbog još velike razlike koja postoji između ciklusa i struktura engleskog gospodarstva i onog francusko-njemačkog. Postoje dobri razlozi da ih ne bude briga za euro: londonski City napreduje i s Engleskom izvan eura. A postoje i dobri razlozi da se požuri s ulaskom: kamatne stope i cijene štete Velikoj Britaniji, a funta je tako precijenjena da šteti izvozu. (...) Moglo bi se danima raspravljati. No to su tradicionalni argumenti. No, zahvaljujući engleskom tisku, prevladavaju osjećaji. Klasično opće mjesto britanskog 'understatementa' ne primjenjuje se na medije ove zemlje, osjetljive i strastvene kao malo koji, i koji imaju ulogu političkog protagonista bez premca u Europi. Njihova izvanredna moć ima mnogo objašnjenja. Poglavito, jako se mnogo prodaju. Osim toga westminsterski model oporbu čini potpuno nemoćnom: dakle, tisak popunjava tu prazninu, te kako bi uravnotežio 'izbornu diktaturu' predsjednika vlade poprima gotovo konstitucionalni oblik. Uz to postoji izvanredna mješavina populizma, nacionalizma i demagogije koju engleske novine svakoga dana uspijevaju skuhati neupitnom profesionalnošću. Prema jednoj 'focus group' konzervativne stranke, odnosno glavnog antieuropskog stožera, opće protivljenje engleskog javnog mišljenja euru 'nema suvislije argumente mimo ksenofobije, straha, odbojnosti, utemeljenih na stereotipima iz prošlosti'. (...) U 'parlamentarnom lobiju', originalnom novinarskom klubu s posebnim povlasticama, koji se svakoga dana okuplja u Westminsteru, biti antieuropski nastrojen jamstvo je englestva, uspravnosti i 'machizma'. (...) Eto zašto je Blair odlučio ne izazivati taj tisak. Sigurno je da ga se može optužiti za slabost i neodlučnost. Od čelnika neke zemlje očekivala bi se bitka za ideje i obrana vlastitih uvjerenja. No ako bi to učinio, Blair bi naprosto izgubio. Ne samo budući referendum o euru, nego možda i sljedeće parlamentarne izbore. Tako su stratezi Downing Sreeta izabrali drugi put: nećemo nikada uvjeriti Engleze da napuste funtu na temelju racionalnih argumenata. Samo ćemo ih dodatno iritirati, svakoga puta kada to pokušamo ispitivanja javnog mišljenja se pogoršavaju. Jedini način da se riješi problem jest dobiti sljedeće izbore što manje govoreći o euru. Iziđemo li ponovno kao pobjednici, i bude li englesko gospodarstvo i dalje uspješno onda će Blair, a poglavito Brown, moći zatražiti povjerenje javnog mišljenja: 'Vidjeli ste kako smo dobri u upravljanju gospodarstvom. Sada vam kažemo da bi kako bi još bolje stajali trebali prići euru. Jeste li, ili niste, narod trgovaca? Dakle, onda mislite na vašu lisnicu, a ne na Union Jacka, i imajte povjerenja'. To je zamisao New Laboura, i to je jučer Blair kazao Prodiju. Nismo se okrenuli u drugom pravcu, želimo u potpunosti biti u Europi, štoviše želimo voditi Europu. Znamo da će to izvan eura biti samo pusta želja. No pustite da na naš način riješimo igru s engleskim tiskom. Ako nam baš želite pomoći, pokrenite i u Europi, počevši od slijedećeg summita u Lisabonu, gospodarske reforme u pravcu tržišta, fleksibilnosti i 'new economyija' koje nam mogu pomoći da stvorimo napuklinu u zidu sumnje Engleza prema francuskom ili njemačkom državnom upravljanju. Treba li vjerovati? Tko zna. To je sve u svemu ono što London govori dvadeset godina: sada ne možemo, no ubrzo ćemo moći. Dajte nam vremena. Sigurno je da Blair nema drugog puta. Niti on, na vrhuncu moći, ne može se sukobiti s engleskim tiskom", piše Antonio Polito.