IT-GB-E-gospodarstvo-integracija IT-24.II.-REPUB-BRITANIJA BLAIR I EURO ITALIJALA REPUBBLICA24. II. 2000.Greška Tonyja Blaira"'Oklijevanje prema Europi bila je jedna od najtežih pogrješaka koje je moja zemlja počinila u poslijeratnom
razdoblju'. Tony Blair služio se jakim i iskrenim riječima u svojem posjetu Bruxellesu, koji je trebao uvjeriti Prodija i Kontinent da se laburistička Engleska nije predomislila i da se namjerava sve više vezati uz Europu. No nakon tog strastvenog opredjeljivanja, koje nije lako u zemlji Margaret Thatcher, nije uslijedila nikakva novost glede najtežeg pitanja između Londona i Europe: priključivanja jedinstvenoj valuti. A postoji i razlog.Thomas Jefferson je govorio, kada bi morao birati između neke vlade bez tiska i tiska bez vlade, da bi nedvojbeno više volio drugo rješenje. Postoje jaki razlozi za sumnju da Tony Blair ne misli poput njega, barem što se tiče nacioanalne psihodrame u vezi s eurom. Griješi onaj tko misli da Englezi vode jednu mirnu raspravu bez predrasuda o pogodnostima i gospodarskim rizicima koje nosi ovaj izbor. Rasprava se više nadahnjuje duhovima i podbadanjima: euroskeptici kažu da ulazak u jedinstvenu europsku valutu znači
ITALIJA
LA REPUBBLICA
24. II. 2000.
Greška Tonyja Blaira
"'Oklijevanje prema Europi bila je jedna od najtežih pogrješaka
koje je moja zemlja počinila u poslijeratnom razdoblju'. Tony Blair
služio se jakim i iskrenim riječima u svojem posjetu Bruxellesu,
koji je trebao uvjeriti Prodija i Kontinent da se laburistička
Engleska nije predomislila i da se namjerava sve više vezati uz
Europu. No nakon tog strastvenog opredjeljivanja, koje nije lako u
zemlji Margaret Thatcher, nije uslijedila nikakva novost glede
najtežeg pitanja između Londona i Europe: priključivanja
jedinstvenoj valuti. A postoji i razlog.
Thomas Jefferson je govorio, kada bi morao birati između neke vlade
bez tiska i tiska bez vlade, da bi nedvojbeno više volio drugo
rješenje. Postoje jaki razlozi za sumnju da Tony Blair ne misli
poput njega, barem što se tiče nacioanalne psihodrame u vezi s
eurom. Griješi onaj tko misli da Englezi vode jednu mirnu raspravu
bez predrasuda o pogodnostima i gospodarskim rizicima koje nosi
ovaj izbor. Rasprava se više nadahnjuje duhovima i podbadanjima:
euroskeptici kažu da ulazak u jedinstvenu europsku valutu znači
usklađivanje, osim poreza, i razina nezaposlenosti. Pošto su u
Ujedinjenom Kraljevstvu porezi i nezaposlenost niži nego u
kontinentalnoj Europi, Englezi to čitaju i ježe se. Proeuropski
nastrojeni odgovaraju tvrdeći da bi ostanak izvan eura značio
gubljenje tri milijuna radnih mjesta. Drugo pretjerivanje.
Gospodarski test koji je nužan kako bi se utvrdio pravi britanski
nacionalni interes danas je teško napraviti, zbog još velike
razlike koja postoji između ciklusa i struktura engleskog
gospodarstva i onog francusko-njemačkog. Postoje dobri razlozi da
ih ne bude briga za euro: londonski City napreduje i s Engleskom
izvan eura. A postoje i dobri razlozi da se požuri s ulaskom:
kamatne stope i cijene štete Velikoj Britaniji, a funta je tako
precijenjena da šteti izvozu. (...) Moglo bi se danima
raspravljati.
No to su tradicionalni argumenti. No, zahvaljujući engleskom
tisku, prevladavaju osjećaji. Klasično opće mjesto britanskog
'understatementa' ne primjenjuje se na medije ove zemlje,
osjetljive i strastvene kao malo koji, i koji imaju ulogu
političkog protagonista bez premca u Europi. Njihova izvanredna
moć ima mnogo objašnjenja.
Poglavito, jako se mnogo prodaju. Osim toga westminsterski model
oporbu čini potpuno nemoćnom: dakle, tisak popunjava tu prazninu,
te kako bi uravnotežio 'izbornu diktaturu' predsjednika vlade
poprima gotovo konstitucionalni oblik. Uz to postoji izvanredna
mješavina populizma, nacionalizma i demagogije koju engleske
novine svakoga dana uspijevaju skuhati neupitnom
profesionalnošću.
Prema jednoj 'focus group' konzervativne stranke, odnosno glavnog
antieuropskog stožera, opće protivljenje engleskog javnog
mišljenja euru 'nema suvislije argumente mimo ksenofobije, straha,
odbojnosti, utemeljenih na stereotipima iz prošlosti'. (...)
U 'parlamentarnom lobiju', originalnom novinarskom klubu s
posebnim povlasticama, koji se svakoga dana okuplja u
Westminsteru, biti antieuropski nastrojen jamstvo je englestva,
uspravnosti i 'machizma'. (...)
Eto zašto je Blair odlučio ne izazivati taj tisak. Sigurno je da ga
se može optužiti za slabost i neodlučnost. Od čelnika neke zemlje
očekivala bi se bitka za ideje i obrana vlastitih uvjerenja. No ako
bi to učinio, Blair bi naprosto izgubio. Ne samo budući referendum o
euru, nego možda i sljedeće parlamentarne izbore. Tako su stratezi
Downing Sreeta izabrali drugi put: nećemo nikada uvjeriti Engleze
da napuste funtu na temelju racionalnih argumenata. Samo ćemo ih
dodatno iritirati, svakoga puta kada to pokušamo ispitivanja
javnog mišljenja se pogoršavaju. Jedini način da se riješi problem
jest dobiti sljedeće izbore što manje govoreći o euru. Iziđemo li
ponovno kao pobjednici, i bude li englesko gospodarstvo i dalje
uspješno onda će Blair, a poglavito Brown, moći zatražiti
povjerenje javnog mišljenja: 'Vidjeli ste kako smo dobri u
upravljanju gospodarstvom. Sada vam kažemo da bi kako bi još bolje
stajali trebali prići euru. Jeste li, ili niste, narod trgovaca?
Dakle, onda mislite na vašu lisnicu, a ne na Union Jacka, i imajte
povjerenja'.
To je zamisao New Laboura, i to je jučer Blair kazao Prodiju. Nismo
se okrenuli u drugom pravcu, želimo u potpunosti biti u Europi,
štoviše želimo voditi Europu. Znamo da će to izvan eura biti samo
pusta želja. No pustite da na naš način riješimo igru s engleskim
tiskom. Ako nam baš želite pomoći, pokrenite i u Europi, počevši od
slijedećeg summita u Lisabonu, gospodarske reforme u pravcu
tržišta, fleksibilnosti i 'new economyija' koje nam mogu pomoći da
stvorimo napuklinu u zidu sumnje Engleza prema francuskom ili
njemačkom državnom upravljanju. Treba li vjerovati? Tko zna. To je
sve u svemu ono što London govori dvadeset godina: sada ne možemo,
no ubrzo ćemo moći. Dajte nam vremena. Sigurno je da Blair nema
drugog puta. Niti on, na vrhuncu moći, ne može se sukobiti s
engleskim tiskom", piše Antonio Polito.