AU 24.II.-DIE PRESSE-KOSOVO

AUSTRIJA DIE PRESSE 24. II. 2000. Daljinski upravljani nemiri "Stoji li iza nemira u podijeljenom gradu Kosovskoj Mitrovici Slobodan Milošević? Iz SAD-a je stigao zloguki povik da Beograd raspiruje želju Srba za ratom u Kosovskoj Mitrovici gdje su na postrojbu KFOR-a koja je htjela tražiti oružje, bacali kamenje i gdje su se okupili desetci tisuća kosovskih Albanaca kako bi prosvjedovali protiv diobe grada. Vjerojatno je iza toga doista Milošević. Sigurno je da za beogradski režim kosovski sukob ni izdaleka nije gotov i da i ne treba biti. Kad god mu odgovara u unutarnjoj ili vanjskopolitičkoj računici, kriza se u albanskoj pokrajini može dobro zaoštriti i poslužiti kao manevar odvraćanja pozornosti ili kao grijač velikosrpskih srdaca. Više puta čak ni Milošević nije osobno iza takvih ad hoc kriza, nego vojska koja se teško miri s gubitkom Kosova - zadnjeg simbola raspada Titove države. Stalno traži da Zapad ispuni sporazume. Kod povlačenja srpskih snaga s Kosova poslije NATO-ovih bombardiranja dogovoreno je da će se jugoslavenski vojnici poslije kratkog vremena vratiti u pokrajinu zbog zaštite granica i srpskog kulturnog naslijeđa. Danas međunarodna zajednica ni ne pomišlja ispuniti te klauzule. A zapravo to nije ni potrebno: u sjevernom dijelu Kosovske Mitrovice koji su zauzeli Srbi, vjerojatno su već odavno usidrene srpske posebne jedinice, spremne za nasilnu diobu pokrajine na srpski sjever (bogat rudačama) i kosovsko-albanski jug (siromašna i prošle godine teško razorena poljoprivredna područja). Činjenica da su se sa srpske strane granice kretale postrojbe jugoslavenske vojske, možda je imala ulogu u izbijanju krize, ali tek marginalnu. Daleko je važnije što su kosovski Albanci barem jednako agresivni i spremni na sukobe kao Srbi, što se boje diobe pokrajine, što žele jasnoću o svojoj nacionalnoj i političkoj budućnosti. No baš tu jasnoću im međunarodna zajednica ne želi dati, utoliko manje što Albanci ne prihvaćaju ona načela koja su ionako utvrđena ustrojem UN-ove uprave na Kosovu. Albanci danas više nego ikada traže neovisnost, osjećaju se pobjednicima nad Srbima, znaju da će ostati kad se UN zajedno s KFOR-ovim vojnicima povuče. Činjenicu da im međunarodna zajednica nikada ništa drugo nije ni ponudila doli široke autonomije, dosljedno zanemaruju. Međunarodna je zajednica na Kosovu vojno raščistila i zatim zakazala. Multikulturalno društvo ne može nastati ako se narodnosne skupine hermetički razdvoje, ako ih se samo gura ali ne i prisliljava da svoju sudbinu uzmu u vlastite ruke i ako međunarodna zajednica preuzima zadaću vlade za koju oni nemaju volje. No također je istina da bi se most na Ibru u Kosovskoj Mitrovici mogao otvoriti tek kad bi policija i KFOR bili spremni djelotvorno štititi stanovništvo - Srbe i Albance. No toliko novca Zapad ne želi dati. Umjesto 4600 međunarodnih policajaca, na Kosovu danas služi svega 2500. A to nije dovoljno da bi se suprotstavilo prljavim poslovima Beograda i odlučnosti albanskih vođa da si pokrajinu prisvoje do zadnjeg srpskog stana" - zaključuje Irene Miller.