FR-LE MONDE 23.2.O ECHELONU

FRANCUSKA LE MONDE 23. II. 2000. Kako Sjedinjene Države uhode Europu "Povjerenstvo Europskog parlamenta za slobode i prava građana organizira 22. i 23. veljače u Bruxellesu saslušanja na temu 'Europska unija i zaštita podataka', neupadljivo očitovanje sa svrhom da se prouči izvješće u kojemu se opisuju razmjeri anglosaksonske mreže za opće praćenje telekomunikacija pod nazivom Echelon. Taj dokument dolazi nakon prvog izvješća koje je u rujnu 1998. za zakladu Omega iz Manchestera objavio Scientific and Technological Option Assesment (STOA) pod nazivom 'Ocjena postupaka za političku kontrolu'. Umiješanost američke Nacionalne agencije za sigurnost (NSA) u moćnu mrežu za elektronsko uhođenje na svjetskoj razini nije tajna. Novost izvješća je u točnosti navedenih podataka i u dokazu da taj savez između Sjedinjenih Država i Velike Britanije kojemu su se priključili Kanada, Australija i Novi Zeland na temelju sporazuma 'Ukusa', služi ciljevima koji se tiču gospodarske i trgovinske špijunaže. Nije riječ ni o staroj suradnji (iz doba hladnog rata) između obavještajnih služba ni o hvatanju informacija u svrhu državne obrane i borbe protiv međunarodnoga terorizma. Politička je stvarnost Echelona drugačija: država članica Europske unije - Velika Britanija - koristi 'posebne odnose' s Washingtonom kako bi uhodila europske suparnike. To je s razlogom izazvalo zbrku u parlamentu koji želi braniti osobne slobode i slobodu konkurencije. S obzirom na osjetljivost pitanja, mnogi europski zastupnici nisu skloni izričito osuditi Ujedinjeno Kraljevstvo. Vlade pak za sada nisu pokazale veliku žurbu u bavljenju aferom koja bi mogla dovesti u pitanje njihove trgovinske odnose preko Atlantika. Britanac Graham Watson, predsjednik povjerenstva Parlamenta za slobode, priznaje da je stajalište političkih skupina, naprotiv, nepredvidljivo. Sam se ograničava izjavom da su otkrivene činjenice 'teške ako su istinite'. Njegove riječi podsjećaju na riječi koje je 1998. izrekao bivši europski povjerenik za industriju Martin Bangeman, prema kojemu 'ako taj sustav ŠEchelonĆ postoji, on je nedopustiv napad na osobnu slobodu i na državnu sigurnost'. Premda je postojanje Echelona dokazano, još se očituje stanoviti oprez u predsjedništvu Europskog povjerenstva. Pošto su razgovarali s europskim stručnjacima za telekomunikacije, bliski suradnici Romana Prodija misle da su podaci iz izvješća 'jako vjerodostojni'. Odluči li pak Europski parlament proširiti raspravu, Povjerenstvo se neće odvažiti da optuži ovu ili onu državu, već će predložiti zajedničku inicijativu kako bi se pooštrili propisi glede kriptologije i šifriranja i tako poboljšala sigurnost komunikacija. Među ovim vrlo važnim dokumentima predočenim Parlamentu, 'najosjetljiviji' dokument britanskog novinara Duncana Campbella razjašnjava uvjete elektronskog praćenja putem uhođenja telekomunikacija (The Communications Intelligence ili Comint), običaj koji NSA određuje kao industrijsku djelatnost koja omogućuje da se ulove sve strane informacije. Osebujnost Echelona je u tome što je spočetka bio zamišljen za potrebe vojske, a zatim se 'prilagodio' civilnim ciljevima (vlade, organizacije, industrija) kako bi prikupio političke, gospodarske, tehnološke i trgovinske podatke. Echelon hvata velik broj privatnih podataka (njegov je kapacitet dvije milijarde na dan), a probire ih pomoću sustava umjetne pameti. Drugi dokument koji je izradio Franck Leprevot, profesor na Tehničkom sveučilištu u Berlinu, opisuje glavne postupke za zaštitu od svakojakih oblika tehnološkog hvatanja podataka. Autor međutim tumači da zaštita tajnosti informacija nije savršena i da poduzeća, organizacije i pojedinci koji posjeduju kriptografski sustav koji 'odgovara zakonitim mjerilima' nisu pošteđeni od hvatanja i dešifriranja poruka Echelona. Treći dokument koji pripada profesoru Chrisu Elliottu, pravniku i inženjeru telekomunikacija, izražava zabrinutost za važeće zakone o zakonitim hvatanjima informacija. Napokon, četvrti dokument je istraživanje o razvoju elektronskog nadzora, napose na internetu. (...) G. Campbell ističe da zemlje potpisnice ugovora Ukusa rabe mrežu od 120 satelita koji su okosnica sustava Echelon. On otkriva da postoji neupadljiva međunarodna organizacija International Law Enforcement Telecommunications Seminar (Ilets) koja okuplja članice Ukuse i brojne europske zemlje čija je zadaća da čine pritisak na proizvođače komunikacijskih sustava kako bi opremu projektirali tako da ne onemogućuje hvatanje i dešifriranje koje provode državne agencije za sigurnost. Napokon, partneri SAD-a ne ustručavaju se rabiti vlastiti pristup mreži Comsat (Intelsat) kako bi krali podatke Cominta", iz Bruxellesa izvješćuje Laurent Zecchini.