NJ 23.II.-DIE WELT-EU

NJEMAČKA DIE WELT 23. II. 2000. Bruxelles se loše 'prodaje' "Europa se baca u najveće pustolovine posljednjih desetljeća - no to nikomu ne zaustavlja dah. Širenje na Istok, zajednička vojska, unutarnja razdioba vlasti, sve veće ovlasti, zajamčena temeljna prava i čak ustav: Europska unija iznova se izmišlja za XXI. stoljeće - ali zna li već koji birač zašto i u čiju korist? Europa se unutarnje politički ne može 'prodati', govori se među elitama u glavnim gradovima. Zapravo to uopće nisu ni pokušale. Jer koračaju, kako vjeruju, sigurnim putem: izvan velike pozornosti stvorit će činjenice u krugu 15 država članica - a zatim će ih javno braniti, sve do crte cilja. Tako je bilo s eurom i čak je funkcioniralo. No drugi se put to neće posrećiti. Europa se mora prodati, a Bruxelles se mora diviti kao i svaka nacionalna vlada, kako bi privukao ljude. To pripada u posao onih koji žele od svoje moći nešto učiniti. Bruxelles ima moć, jer je istodobno središte donošenja odluka i moderator zemalja članica. Koliko su se one međusobno već približile, drastičnije nego ikada pokazuje visoko politički, visoko emocionalni spor oko Haiderove desno ekstremne stranke u novoj bečkoj vladi. Dakle, ako Europa već odavno ima unutarnju politiku, onda je Bruxelles njezina pozornica, onda Povjerenstvo EU-a pripada ansamblu, onda njegov šef Romano Prodi mora igrati jednu od glavnih uloga. Ali: Prodi se boji svjetla pozornice, kako je nedavno pokazao njegov zastrašujuće slab govor u Europskom parlamentu. On radije upravlja iz pozadine, jer pod svjetlom ne zna briljirati. U tomu ima osobno puno mudrog ograničavanja samoga sebe. Za Europu je to veliki nedostatak: iz Bruxellesa možda dolazi jednako puno moći kao iz Pariza, Rima ili Berlina - no Bruxelles se sam ne izjašnjava kako to čine glavni gradovi. Stoga Bruxelles žurnije od svih nacionalnih vlada treba nadaleko vidljivi lik koji je zbog njega tu, za njega govori i odgovara. Jer građani Europe imaju mnogo pitanja: tko nama vlada? Tko nadzire kako nama vladaju? Zašto se u Bruxellesu odlučuje o onom što je oduvijek bilo nacionalna tema? Bivši predsjednik Europskog parlamenta ima pravo: 'Veća transparentnost ne znači više pristupa većoj količini papira', kaže Klaus Haensch. 'Transparentnost znači tko, kada, što, kojim pravom odlučuje u Bruxellesu i Strasbourgu.' Gorka ironija oko Romana Prodija jest što sada traži odgovore upravo na ta pitanja - da se želi usuditi jedan put za svagda povući granicu između 'Bruxellesa' i 15 glavnih gradova. Ako se ne varamo, iz Prodijeva papira bezazleno nazvanog 'bijelom knjigom' o razjašnjavanju mjerodavnosti, nastat će uskoro nešto danas još nečuveno: ustav EU-a. No Prodi ne prodaje tu dojmljivu ambiciju. Umjesto toga zadovoljava se tihim uspjesima iza kulisa koje mu nitko ozbiljno ne osporava. Ali Europi time čini samo polovičnu uslugu. Jer vrijeme je da se svi veliki projekti predoče ljudima, kako bi se na njih navikli: ustav dakle za EU koji sve više sliči državi, zadaću velikih ostataka nacionalne samoodgovornosti, rast unije na pola milijarde ljudi. Svaka pojedina nakana čini se većom od cjelokupnog unutarnjeg tržišta kojim je Jacques Delors stekao karizmu i ušao u povijest Europe. A sve to od pojedinca će tražiti da se iznova snađe u takvoj novoj Europi. Tko će u tomu pomoći? Tko će ljudima iskovati tri- četiri kratka lajtmotiva s kojima bi se kao kod Tonyja Blaira ili Billa Clintona mogla dešifrirati cijela era i njezin smjer? Vlade država članica to neće učiniti, to je sigurno. U mnogim se zemljama protiv 'Europe' ipak više ne mogu dobiti izbori, ali niti s Europom. Stoga je to na Bruxellesu, na Povjerenstvu EU-a. Njegov je šef Romano Prodi. To napokon mora svima pokazati" - piše Nikolaus Blome u uvodniku lista.