DE-E-INTEGRACIJE-Organizacije/savezi-Politika NJ 23.II.-DIE WELT-EU NJEMAČKADIE WELT23. II. 2000.Bruxelles se loše 'prodaje'"Europa se baca u najveće pustolovine posljednjih desetljeća - no to nikomu ne zaustavlja dah. Širenje na
Istok, zajednička vojska, unutarnja razdioba vlasti, sve veće ovlasti, zajamčena temeljna prava i čak ustav: Europska unija iznova se izmišlja za XXI. stoljeće - ali zna li već koji birač zašto i u čiju korist? Europa se unutarnje politički ne može 'prodati', govori se među elitama u glavnim gradovima. Zapravo to uopće nisu ni pokušale. Jer koračaju, kako vjeruju, sigurnim putem: izvan velike pozornosti stvorit će činjenice u krugu 15 država članica - a zatim će ih javno braniti, sve do crte cilja. Tako je bilo s eurom i čak je funkcioniralo. No drugi se put to neće posrećiti. Europa se mora prodati, a Bruxelles se mora diviti kao i svaka nacionalna vlada, kako bi privukao ljude. To pripada u posao onih koji žele od svoje moći nešto učiniti.Bruxelles ima moć, jer je istodobno središte donošenja odluka i moderator zemalja članica. Koliko su se one međusobno već približile, drastičnije nego ikada pokazuje visoko politički, visoko emocionalni spor oko Haiderove desno ekstremne stranke u
NJEMAČKA
DIE WELT
23. II. 2000.
Bruxelles se loše 'prodaje'
"Europa se baca u najveće pustolovine posljednjih desetljeća - no
to nikomu ne zaustavlja dah. Širenje na Istok, zajednička vojska,
unutarnja razdioba vlasti, sve veće ovlasti, zajamčena temeljna
prava i čak ustav: Europska unija iznova se izmišlja za XXI.
stoljeće - ali zna li već koji birač zašto i u čiju korist? Europa se
unutarnje politički ne može 'prodati', govori se među elitama u
glavnim gradovima. Zapravo to uopće nisu ni pokušale. Jer koračaju,
kako vjeruju, sigurnim putem: izvan velike pozornosti stvorit će
činjenice u krugu 15 država članica - a zatim će ih javno braniti,
sve do crte cilja. Tako je bilo s eurom i čak je funkcioniralo. No
drugi se put to neće posrećiti. Europa se mora prodati, a Bruxelles
se mora diviti kao i svaka nacionalna vlada, kako bi privukao ljude.
To pripada u posao onih koji žele od svoje moći nešto učiniti.
Bruxelles ima moć, jer je istodobno središte donošenja odluka i
moderator zemalja članica. Koliko su se one međusobno već
približile, drastičnije nego ikada pokazuje visoko politički,
visoko emocionalni spor oko Haiderove desno ekstremne stranke u
novoj bečkoj vladi. Dakle, ako Europa već odavno ima unutarnju
politiku, onda je Bruxelles njezina pozornica, onda Povjerenstvo
EU-a pripada ansamblu, onda njegov šef Romano Prodi mora igrati
jednu od glavnih uloga. Ali: Prodi se boji svjetla pozornice, kako
je nedavno pokazao njegov zastrašujuće slab govor u Europskom
parlamentu. On radije upravlja iz pozadine, jer pod svjetlom ne zna
briljirati. U tomu ima osobno puno mudrog ograničavanja samoga
sebe. Za Europu je to veliki nedostatak: iz Bruxellesa možda dolazi
jednako puno moći kao iz Pariza, Rima ili Berlina - no Bruxelles se
sam ne izjašnjava kako to čine glavni gradovi. Stoga Bruxelles
žurnije od svih nacionalnih vlada treba nadaleko vidljivi lik koji
je zbog njega tu, za njega govori i odgovara.
Jer građani Europe imaju mnogo pitanja: tko nama vlada? Tko nadzire
kako nama vladaju? Zašto se u Bruxellesu odlučuje o onom što je
oduvijek bilo nacionalna tema? Bivši predsjednik Europskog
parlamenta ima pravo: 'Veća transparentnost ne znači više pristupa
većoj količini papira', kaže Klaus Haensch. 'Transparentnost znači
tko, kada, što, kojim pravom odlučuje u Bruxellesu i Strasbourgu.'
Gorka ironija oko Romana Prodija jest što sada traži odgovore
upravo na ta pitanja - da se želi usuditi jedan put za svagda povući
granicu između 'Bruxellesa' i 15 glavnih gradova. Ako se ne varamo,
iz Prodijeva papira bezazleno nazvanog 'bijelom knjigom' o
razjašnjavanju mjerodavnosti, nastat će uskoro nešto danas još
nečuveno: ustav EU-a.
No Prodi ne prodaje tu dojmljivu ambiciju. Umjesto toga zadovoljava
se tihim uspjesima iza kulisa koje mu nitko ozbiljno ne osporava.
Ali Europi time čini samo polovičnu uslugu. Jer vrijeme je da se svi
veliki projekti predoče ljudima, kako bi se na njih navikli: ustav
dakle za EU koji sve više sliči državi, zadaću velikih ostataka
nacionalne samoodgovornosti, rast unije na pola milijarde ljudi.
Svaka pojedina nakana čini se većom od cjelokupnog unutarnjeg
tržišta kojim je Jacques Delors stekao karizmu i ušao u povijest
Europe. A sve to od pojedinca će tražiti da se iznova snađe u takvoj
novoj Europi. Tko će u tomu pomoći? Tko će ljudima iskovati tri-
četiri kratka lajtmotiva s kojima bi se kao kod Tonyja Blaira ili
Billa Clintona mogla dešifrirati cijela era i njezin smjer?
Vlade država članica to neće učiniti, to je sigurno. U mnogim se
zemljama protiv 'Europe' ipak više ne mogu dobiti izbori, ali niti s
Europom. Stoga je to na Bruxellesu, na Povjerenstvu EU-a. Njegov je
šef Romano Prodi. To napokon mora svima pokazati" - piše Nikolaus
Blome u uvodniku lista.