NJ 23.II.-SZ-WEU

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 23. II. 2000. Nikada više raspoloživa masa "Poljaci su naučili ovu lekciju: oni koji žele biti uzorni europski učenici, ne smiju štipati. Kao NATO-ov novak i kandidat za EU, Poljaci su stoga uvijek tamo gdje se traži kontinentalna solidarnost - u Bosni, na Kosovu i, najnovije, u Kilolandiji. Mali atlantski otok mučen nemirima upravo je zatražio međunarodnu pomoć. Trideset država, među njima i Poljska, priprema se za akciju. Smirivanje fiktivnog nemirnog otoka zadaća je manevra NATO-a i Zapadnoeuropske unije (WEU), koji svršava danas, u srijedu. Za razliku od stvarnog života, WEU ima vodeću ulogu. U Kilolandiji bi trebao postići ono što nije uspjelo u Bosni ni na Kosovu: svladavanje sukoba bez pomoći Amerikanaca. Budući da krizni menadžemnt treba obavljati u glavnim gradovima, moraju se dokazati najviši politički i vojni nositelji odluka - u Varšavi ministar obrane Janusz Onyszkiewicz i ministar vanjskih poslova Bronislaw Geremek. Iako će se zahvaljujući čuvanju vojne tajne vjerojatno malo toga saznati o moralu, sve naznake govore o problemima motivacije. Poljaci se slično Česima i Mađarima, već dulje vrijeme osjećaju upućenima na EU na svojem putu prema europskoj obrambenoj politici. Ljutnja triju NATO-ovih novaka i kandidata za EU povezana je sa sastankom na vrhu Europske unije u Helsinkiju u prosincu. Tamo su se šefovi država i vlada složili o već prilično konkretnim aspektima 'Europskog sigurnosnog i obrambenog identiteta' (ESDI). Po tomu bi EU najkasnije do 2003. mogao stvoriti vlastitu akcijsku skupinu koja bi u slučaju krize u roku od 60 dana mogla pokrenuti 50 do 60 tisuća vojnika. Ustrojena su tri politička i vojna gremija odlučivanja. WEU treba integrirati u EU. Ponajprije, vlada u Varšavi je prije vrha u Helsinkiju apelirala da bude uvučena u planiranje. Nova europska sigurnosna arhitektura ne bi smjela nastajati bez njih. Iza toga su strahovi koje svaki Poljak moža sažeti u pet kratkih riječi: nic o nas bez nas - ništa bez nas o nama. Poslije stoljeća proživjelih kao raspoloživa masa velikih sila, Poljaci alergično reagiraju na saveze u kojima nemaju pravo govoriti. No po zaključcima iz Helsinkija to će u ESDI-u do proširenja EU-a biti baš tako. Poljaci, Česi i Mađari smiju se doduše već boriti, ali ne smiju suodlučivati. Ministar vanjskih poslova Bronislaw Geremek u Helsinkiju je gorko primijetio da je EU 'poput zaručnice od koje se ništa ne smije tražiti'. Od svojih kolega iz zapadne Europe ne može se nadati razumijevanju za svoja razmišljanja. U njemačkom ministarstvu vanjskih poslova se primjerice ukazuje, da je već zbog pravnih razloga pravo Poljaka, Čeha i Mađara na riječ moguće tek poslije pristupa EU-u - a na njega ionako neće morati dugo čekati. Dakako, Poljacima nije stalo samo do prava na riječ, nego i do načela. Jedan zapadni stručnjak u Poljskoj to ovako opisuje: 'U obrambenoj je politici povjerenje Poljaka u Amerikance bezgranično, a prema Europljanima nepovjerenje.' Ministar vanjskih poslova Geremek formulira to više diplomatski: 'Europski se obrambeni identitet ne smije graditi na račun jedinstva NATO-a, što više, mora ga jačati.' Slično zvuči i američki ministar obrane William Cohen: 'Molim bez vlastite sigurnosne birokracije, bez struktura koje bi mogle kolidirati s NATO-ovim obvezama'. To što se Amerikanci u Varšavi, Pragu ili Budimpešti s takvim argumentima mogu probiti prije negoli u Berlinu i Parizu, pojašnjava činjenica što tri bivše zemlje istočnoga bloka vjeruju da su svojim pristupom NATO-u prije godinu dana sigurnosnopolitički stigle na cilj. Veću vojnu samostalnost Europe gledaju s nepovjerenjem. Ne bi se željeli, ako zatreba, pouzdati u Britance ili Francuze. Jedan poljski diplomat ipak upozorava na ravnodušnost: u pitanjima obrane, EU na posljetku nikada nije upala u oči vrlo brzim tempom" - piše Daniel Broessler.