FR-LIBERATION 22.2.PUTIN I HAIDER

FRANCUSKA LIBERATION 22. II. 2000. Putin, Haider: gdje je gnušanje? "Joerg Haider je mrska osoba. Lovi u dubinama antisemitizma, otvoreno hvali zasluge Hitlerove gospodarske politike, pače se odvažuje uvrjedljivo govoriti o Predsjedniku Francuske Republike. Doista, nečuveno. Ništa od toga u Vladimira Putina. Kada raspolažeš, po svojoj volji, drugom vojnom silom na svijetu, možeš si dopustiti da budeš uljudan. A Putin zaista uljudno sponzorira pokolj čečenskog naroda. Da se odvažio na rasističko stajalište prema Čečencima, veliko bi ga negodovanje u svijetu možda prisililo da se ispriča. No Vladimir Putin ne čini ispade. Njegova vojska siluje, ubija, zlostavlja. Zašto? Je li ruska sigurnost ugrožena? Jesu li bogatstva Čečenske Republike životno važna za rusko gospodarstvo? Očito nisu. Razlog ovom sramnom pokolju puno je ozbiljniji. A taj je da je dobra i potpuna vojna pobjeda, bez mogućnosti pomilovanja poraženih, nužan uvjet za popularnost kandidata za predsjedničke izbore. Nisu li gnusne Haiderove izjave nevažne prema toj bezuvjetnoj političkoj strahoti koja od ubojstva, silovanja i mučenja čini uobičajenu cijenu glasačkih listića? Jedno silovanje, jedan glas; jedno ubojstvo, dva glasa! (...) Moguće je čak prihvatiti mišljenje da bi gospodarske i političke sankcije koje bi ugrozile Putinov položaj, na koncu imale strašnije posljedice od umjerene potpore. No između umjerene, razborite reakcije i nedostatka djelotvorne reakcije, postoji sramotan jaz u koji danas kukavno propadamo. (...) Velika načela vrijede samo ako se njima uvijek i svugdje možemo nadahnjivati istim žarom i istom odvažnošću. Pogledajte, primjerice, pravo naroda na samoodređenje. Nije li jadno shvaćanje demokracije i pravde da se tješimo našom nemoći da branimo pravo Čečenaca na samoodređenje, dok u potpunosti zanemarujemo pravo Austrijanaca na samoodređenje, i to odmah, složno, da nismo ni razmišljali barem petnaest dana, bez najmanje rasprave u parlamentu? A ako Austrijanci nemaju pravo da svojim glasovima dovedu krajnju desnicu na vlast, zašto priznati to pravo Francuzima koji su već na mjesnoj razini na vlast doveli Nacionalnu frontu? I kako se odnositi prema savezima koji se sklapaju na istoj razini između republikanske desnice i krajnje desnice? Ono što je gnusno za Francusku, neće biti za njezine pokrajine? Ako se zbog Haiderovih verbalnih izgreda zanemaruje volja birača, zašto ništa manje glasovita skretanja njihovih vođa ne bi bila opravdanje za raspuštanje Nacionalne fronte? (...) Nemojmo se plašiti izreći strahotu do kraja, austrijski nas škandal potiče na odgovor zato što nas se izravno tiče, zato što nacizam salijeće naše sjećanje, dok nam bolan izraz na licu čečenske žene u rukama krvnika ne znači puno - u svakom slučaju ne prijetnju - i da je najveći grijeh austrijskog naroda, kao možda čečenskog i tibetanskog, što je malen", piše Jacques Genereux, profesor u Institutu za političke znanosti u Parizu.