MOSKVA, 22. veljače (Hina/AFP) - Prije točno 56 godina Staljin je deportirao više od 450.000 Čečena i Inguša u središnju Aziju pod optužbom da su surađivali s nacistima.
MOSKVA, 22. veljače (Hina/AFP) - Prije točno 56 godina Staljin je
deportirao više od 450.000 Čečena i Inguša u središnju Aziju pod
optužbom da su surađivali s nacistima.#L#
Čečeni i Inguši optuženi su da su "skoro svi aktivno sudjelovali u
terorističkom pokretu protiv Sovjeta i Crvene armije" za vrijeme
nacističke okupacije Kavkaza. Optužba je potpuno besmislena jer
nacisti nisu nikada prodrli u Čečeniju.
Čečenija je poprište gotovo neprekidne borbe koja je počela ruskom
kolonizacijom Kavkaza krajem 18. stoljeća. Međutim, masovna
deportacija gotovo cjelokupnog stanovništva 23. veljače 1944.
godine zasigurno je najveći zločin protiv čečenskog naroda.
Oko 120.000 vojnika i oficira NKVD-a (tajna policija) pod vodstvom
ministra unutarnjih poslova Lavrentija Berije sudjelovalo je u
deportaciji 395.500 Čečena i 92.100 Inguša.
"Ujutro 23. veljače 1944. stavnovništvo je u svim mjestima pozvano
da se okupi na središnjem trgu u blizini džamije. Tu su ljudi
hapšeni i prebacivani u stočne vagone", priča Said Hasan
Abdulmuslimov, savjetnik čečenskog predsjednika.
U manje od tjedan dana gotovo cjelokupno čečensko i inguško
stanovništvo deportirano je u Kazahstan i Kirgistan. Autonomna
Čečensko-Ingušetijska Republika prestala je postojati.
"Putovanje je trajalo više od mjesec dana, ljudi su umirali od gladi
i hladnoće. Bilo je zabranjeno pokapati mrtve, pa su im tijela
jednostavno bacana iz vagona", dodaje Abdulmuslimov.
Deportacija Čečena i Inguša pokazala se međutim težom operacijom
nego što je to bio slučaj s drugim narodima poput povoloških
Nijemaca ili krimskih Tatara. Više od 2.000 ljudi "koji su pružili
otpor NKVD-u", bilo je uhićeno, a pronađeno je 20.072 komada
oružja, tvrde ruski izvori.
"Čuli smo eksplozije u brdima. Ruski vojnici su nam objašnjavali da
je riječ o topničkim napadima na Čečene koji su se pobunili", rekao
je za AFP ruski pisac Anatolij Pristavkin.
Staljin je ispražnjenu Čečeniju i Ingušetiju naselio ruskim i
ukrajinskim seljacima, zatim beskućnicima i delikventima.
Nakon dolaska u središnju Aziju, Čečeni su bili strogo nadzirani i
lišeni osnovnih građanskih prava. Više tisuća ih je umrlo u prva tri
mjeseca, ostali su preživljavali radeći u rudnicima u Kazahstanu.
Tek u siječnju 1957. godine Nikita Hruščov je dopustio deportiranim
narodima, među njima i Čečenima, da se vrate u svoje domovine. Više
od 200.000 Čečena vratilo se u domovinu, našavši često u svojim
domovima ruske doseljenike. Među Čečenima i ruskim doseljenicima,
koji su i sami silom deportirani 1945. godine iz Astrahana,
Stavropolja ili Staljingrada, često su izbijali krvavi obračuni.
Sovjetske vlasti su nakon toga nametnule potpunu šutnju o svim tim
događajima. Primjerice velika sovjetska enciklopedija iz 1978.
godina nema o tome ni slova.
Tek 1991. godine Moskva je službeno rehabilitirala Čečene.
(Hina) sv rt