US-gospodarstvo-Gospodarstvo/poslovanje/financije US IHT 19/20. 2.SMJERNICE GLOBALIZACIJE SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE19./20. II. 2000.Pobrinimo se da slobodna trgovina djeluje i u korist siromašnih"Svjetska
trgovačka organizacija (WTO) je ponovno aktualna. Vlade članice, i velike i male, pokazale su ponovnu odlučnost da rade na opsežnom programu kako bi učinili trgovački sustav djelotvornim za sve; i bogate i siromašne. Problemi razvoja su na istaknutom mjestu našega radnog programa. Nedavno pokrenuti pregovori u poljoprivredi i uslugama vitalno su važni za zemlje na svim razinama razvoja.Budući pristup tržištu i smanjenje poljoprivrednih subvencija u bogatijim zemljama krucijalni su za zemlje u razvoju, u kojima veliki broj ljudi radi na poljoprivrednim gospodarstvima i ostvaruje veliki postotak prihoda u inozemnoj valuti (od izvoza).Povećane proizvodne mogućnosti u poljoprivredi pomažu rješavanju problema ruralnog siromaštva, a povećana trgovina može znatno proširiti poljoprivrednu proizvodnju.Daljnja liberalizacija trgovine u uslužnoj djelatnosti može na isti način donijeti poveću zaradu zemljama u razvoju. Mnogi,poglavito u Asocijaciji zemalja jugoistočne Azije, već su
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
19./20. II. 2000.
Pobrinimo se da slobodna trgovina djeluje i u korist siromašnih
"Svjetska trgovačka organizacija (WTO) je ponovno aktualna. Vlade
članice, i velike i male, pokazale su ponovnu odlučnost da rade na
opsežnom programu kako bi učinili trgovački sustav djelotvornim za
sve; i bogate i siromašne. Problemi razvoja su na istaknutom mjestu
našega radnog programa. Nedavno pokrenuti pregovori u
poljoprivredi i uslugama vitalno su važni za zemlje na svim
razinama razvoja.
Budući pristup tržištu i smanjenje poljoprivrednih subvencija u
bogatijim zemljama krucijalni su za zemlje u razvoju, u kojima
veliki broj ljudi radi na poljoprivrednim gospodarstvima i
ostvaruje veliki postotak prihoda u inozemnoj valuti (od izvoza).
Povećane proizvodne mogućnosti u poljoprivredi pomažu rješavanju
problema ruralnog siromaštva, a povećana trgovina može znatno
proširiti poljoprivrednu proizvodnju.
Daljnja liberalizacija trgovine u uslužnoj djelatnosti može na
isti način donijeti poveću zaradu zemljama u razvoju.
Mnogi,poglavito u Asocijaciji zemalja jugoistočne Azije, već su
uživali pogodnosti liberalizacije u područjima kao što su:
turizam, financijske usluge, telekomunikacije i računalne
usluge.
Poduzimaju se napori u WTO-u za pronalaženjem kombinacija mjera
kako bi se makar pomoglo najmanje razvijenim zemljama, uključujući
pristup slobodnom tržištu za njihove izvozne proizvode i pomoć u
stvaranju njihovih institucionalnih i ljudskih kapaciteta i
infrastrukture.
Neprestane rasprave nastoje odgovoriti i na čitav niz problema u
svezi s implementacijom sporazuma Svjetske trgovačke
organizacije. Ovi su pregovori usmjereni na probleme koji
obuhvaćaju sve - od teškoća što ih imaju neke od zemalja u razvoju
pri provođenju sporazuma do argumenata, kako su neki od tih
sporazuma, ili načini na koji se oni primjenjuju u biti nepovoljni
za zemlje u razvoju.
Interne procedure odlučivanja u WTO-u također su podvrgnute
reviziji. Mnoge zemlje u razvoju osjećaju se isključenima iz ovog
procesa. Ali neki ministri trgovine i veleposlanici odvraćaju od
simplicističkog pristupa koji može ugroziti već davno
uspostavljeni demokratski princip donošenja odluka konsenzusom.
Nijedna organizacija ne može se oglušiti na zahtjeve za promjenama.
Zahtjevi našega sve većeg članstva su pozitivni. Članovi žele
aktivniji WTO, više rječi o svjetskim trgovinskim smjernicama i
više beneficija od globalnog gospodarstva.
Dakle, kako možemo jamčiti da će trgovina raditi u korist
siromašnih? Propisima koji će osigurati stabilan i predvidiv
razvoj za trgovačke odnose.
Tijekom gospodarskih pobuna u protekle tri godine, pravila WTO-a
jamčila su otvorenost tržišta, i to da se gospodarske teškoće nekih
država nisu pogoršavale protekcionizmom kod njihovih trgovačkih
partnera.
Gospodarstva pet istočnoazijskih zemalja, najteže pogođenih
(azijskom) krizom - Južna Koreja, Filipini, Indonezija, Malezija i
Tajland - osmišljena su da se snažno razvijaju u 2000. Jedan od
razloga za to je procjena da je njihov izvoz trebao u prošloj godini
porasti za gotovo 9 posto.
Jasno, ako se zemlje u razvoju riješe svoga siromaštva, više se
posla mora napraviti u uklanjanju zapreka za njihove izvozne
proizvode.
Ovo ima smisla ne samo za zemlje u razvoju, nego i za one bogatije.
Nije pametno potrošiti dodatnu milijardu dolara na povećane
kreditne olakšice ako je sposobnost siromašnijih zemalja za
smanjenjem njihova duga zapriječena izvoznim zaprekama. Niti ima
smisla izdvojiti milijarde u novčanoj pomoći za obrazovanje i
infrastrukturu ako se proizvodi koji se stvaraju uz pomoć tih
investicija ne mogu prodavati na tržištu.
Oni koji žučno negoduju kako je globalizacija nametnuta zemljama u
razvoju čine međvjeđu uslugu svom procesu razvoja. Stvarna
opasnost je potpuno drugačija - to jest da beneficije mogu
zaobilaziti zemlje u razvoju, sve do njihovoga potpunog uključenja
u globalno gospodarstvo.
Izazov globalizacije ne znači prihvatiti je ili odbiti. To znači
razumjeti, poput svih promjena, da globalizacija ima pozitivne i
negativne aspekte, i raditi u pozitivnom smislu na što je moguće
širem području.
Moramo uporabiti sva raspoloživa institucionalna sredstva u
zajedničkom nastojanju da bi se unaprijedio gospodarski rast,
društveni razvoj, ublažilo siromaštvi i produktivno investiralo na
način koji može pomoći izvući milijarde ljudi iz siromaštva. To je
moralni jednako kao i gospodarski imperativ, zaključuje Mike
Moore, generalni direktor WTO-a.