US IHT 19/20. 2.SMJERNICE GLOBALIZACIJE

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 19./20. II. 2000. Pobrinimo se da slobodna trgovina djeluje i u korist siromašnih "Svjetska trgovačka organizacija (WTO) je ponovno aktualna. Vlade članice, i velike i male, pokazale su ponovnu odlučnost da rade na opsežnom programu kako bi učinili trgovački sustav djelotvornim za sve; i bogate i siromašne. Problemi razvoja su na istaknutom mjestu našega radnog programa. Nedavno pokrenuti pregovori u poljoprivredi i uslugama vitalno su važni za zemlje na svim razinama razvoja. Budući pristup tržištu i smanjenje poljoprivrednih subvencija u bogatijim zemljama krucijalni su za zemlje u razvoju, u kojima veliki broj ljudi radi na poljoprivrednim gospodarstvima i ostvaruje veliki postotak prihoda u inozemnoj valuti (od izvoza). Povećane proizvodne mogućnosti u poljoprivredi pomažu rješavanju problema ruralnog siromaštva, a povećana trgovina može znatno proširiti poljoprivrednu proizvodnju. Daljnja liberalizacija trgovine u uslužnoj djelatnosti može na isti način donijeti poveću zaradu zemljama u razvoju. Mnogi,poglavito u Asocijaciji zemalja jugoistočne Azije, već su uživali pogodnosti liberalizacije u područjima kao što su: turizam, financijske usluge, telekomunikacije i računalne usluge. Poduzimaju se napori u WTO-u za pronalaženjem kombinacija mjera kako bi se makar pomoglo najmanje razvijenim zemljama, uključujući pristup slobodnom tržištu za njihove izvozne proizvode i pomoć u stvaranju njihovih institucionalnih i ljudskih kapaciteta i infrastrukture. Neprestane rasprave nastoje odgovoriti i na čitav niz problema u svezi s implementacijom sporazuma Svjetske trgovačke organizacije. Ovi su pregovori usmjereni na probleme koji obuhvaćaju sve - od teškoća što ih imaju neke od zemalja u razvoju pri provođenju sporazuma do argumenata, kako su neki od tih sporazuma, ili načini na koji se oni primjenjuju u biti nepovoljni za zemlje u razvoju. Interne procedure odlučivanja u WTO-u također su podvrgnute reviziji. Mnoge zemlje u razvoju osjećaju se isključenima iz ovog procesa. Ali neki ministri trgovine i veleposlanici odvraćaju od simplicističkog pristupa koji može ugroziti već davno uspostavljeni demokratski princip donošenja odluka konsenzusom. Nijedna organizacija ne može se oglušiti na zahtjeve za promjenama. Zahtjevi našega sve većeg članstva su pozitivni. Članovi žele aktivniji WTO, više rječi o svjetskim trgovinskim smjernicama i više beneficija od globalnog gospodarstva. Dakle, kako možemo jamčiti da će trgovina raditi u korist siromašnih? Propisima koji će osigurati stabilan i predvidiv razvoj za trgovačke odnose. Tijekom gospodarskih pobuna u protekle tri godine, pravila WTO-a jamčila su otvorenost tržišta, i to da se gospodarske teškoće nekih država nisu pogoršavale protekcionizmom kod njihovih trgovačkih partnera. Gospodarstva pet istočnoazijskih zemalja, najteže pogođenih (azijskom) krizom - Južna Koreja, Filipini, Indonezija, Malezija i Tajland - osmišljena su da se snažno razvijaju u 2000. Jedan od razloga za to je procjena da je njihov izvoz trebao u prošloj godini porasti za gotovo 9 posto. Jasno, ako se zemlje u razvoju riješe svoga siromaštva, više se posla mora napraviti u uklanjanju zapreka za njihove izvozne proizvode. Ovo ima smisla ne samo za zemlje u razvoju, nego i za one bogatije. Nije pametno potrošiti dodatnu milijardu dolara na povećane kreditne olakšice ako je sposobnost siromašnijih zemalja za smanjenjem njihova duga zapriječena izvoznim zaprekama. Niti ima smisla izdvojiti milijarde u novčanoj pomoći za obrazovanje i infrastrukturu ako se proizvodi koji se stvaraju uz pomoć tih investicija ne mogu prodavati na tržištu. Oni koji žučno negoduju kako je globalizacija nametnuta zemljama u razvoju čine međvjeđu uslugu svom procesu razvoja. Stvarna opasnost je potpuno drugačija - to jest da beneficije mogu zaobilaziti zemlje u razvoju, sve do njihovoga potpunog uključenja u globalno gospodarstvo. Izazov globalizacije ne znači prihvatiti je ili odbiti. To znači razumjeti, poput svih promjena, da globalizacija ima pozitivne i negativne aspekte, i raditi u pozitivnom smislu na što je moguće širem području. Moramo uporabiti sva raspoloživa institucionalna sredstva u zajedničkom nastojanju da bi se unaprijedio gospodarski rast, društveni razvoj, ublažilo siromaštvi i produktivno investiralo na način koji može pomoći izvući milijarde ljudi iz siromaštva. To je moralni jednako kao i gospodarski imperativ, zaključuje Mike Moore, generalni direktor WTO-a.