FR-LNO 17.2.O KOUCHNERU

FRANCUSKA LE NOUVEL OBSERVATEUR 17. II. 2000. Br. 1841. Kosovo: najavljena mora "Bernard Kouchner zacijelo s pravom opetuje da Rim nije izgrađen za jedan dan. Također ga možemo razumjeti kada kaže da ni nakon trideset godina napora nije uspjelo uspostaviti mir u Sjevernoj Irskoj. Njegova je uloga da štiti, da preuzima odgovornost i da, ako je moguće, bude prethodnica. No unatoč toj pohvalnoj brizi oko uspostave veza gdje su pozivi na razboritost redovito praćeni psovkama, zapravo se osjeća da je posebni izaslanik UN-a sve nezadovoljniji. I da shvaća kako je njegova zadaća sada pred prekretnicom. Jer, sukobi u Mitrovici savršeno oslikavaju teškoće, neodređenosti i opasnosti međunarodnog upletanja koje je danas, čini se, na rubu propasti. Od njih su najviše strahovali NATO-ovi stratezi, vlade na Zapadu, a poglavito Washington. (...) KFOR, koji bi ponajprije trebao biti snaga za odvraćanje od sukoba, naglo se pretvorio u okupacijsku silu izvrgnutu svakojakim izazovima. Uskoro će, ako već i nisu, svi jednodušno biti protiv nje. Dakle, moguća je mora na somalijski način. Kako je došlo do toga? I u kojem se času zaustavio golemi međunarodni stroj na Kosovu koji je počeo raditi u lipnju prošle godine? Istinu govoreći, sve upućuje na mišljenje kako on ni nije nikada postigao radnu brzinu. Ponajprije na planu konkretnih ostvarenja. Dakako, sporazum potpisan sa Srbima u Kumanovu, a zatim i dolazak snaga KFOR-a omogućili su brz povratak za više od milijun prognanika i izbjeglica na Kosovo. To nije zanemarivo. Nažalost, nakon toga međunarodna zajednica ni izdaleko nije uspjela provesti zadaće koje je sama utvrdila. I to ni na jednom području: sigurnost, obnova, uspostava pravne države, samouprava i uvođenje prave demokracije ostali su uglavnom na početnoj razini. (...) No svi priznaju kako je razlog takvu stanju neispunjenje obećanja. Novac se daje na kapaljku, materijal ne stiže u predviđenim rokovima, a pojačanje u ljudstvu još se čeka. To je osobito izraženo na polju sigurnosti. Glavni su zapovjednici KFOR-a uvijek sa stanovitim pravom isticali da njihovi vojnici nisu pripremljeni za policijske zadaće. Od gotovo šest tisuća iskusnih policajaca čiji se dolazak očekuje, samo tisuću i osamsto je doista na svojim mjestima. U svezi s tim, Bernard Kouchner neprestano upozorava na nedostatak volje u bivšeg kolege iz ministarstva unutarnjih poslova, Jeana-Pierrea Chevenementa... Dakle, s jedne su strane države, donatorske zemlje - među kojima je i Francuska - koje nisu poštovale svoje obveze. S druge je strane albanski puk kojemu se sve, možda i suviše obećavalo, jamačno kako bi ga se lakše stavilo pod nazdor, a koji ne vidi ništa od obećanja. Možemo li se ozbiljno čuditi njihovoj sve većoj gorčini i sadašnjim izgredima? U stvari, te bi se nedosljednosti lako mogle prevladati kada ne bi bile dijelom loše utvrđene zadaće. Nakon bombardiranja Srbije nitko nije dao odgovor na glavno pitanje: koje je političko rješenje za Kosovo? Rezolucija 1244 Vijeća sigurnosti je račun izrađen po prilici, kojim se uvodi međunarodna civilna uprava kako bi se uvela buduća samouprava pokrajine koja ipak ostaje u sklopu Jugoslavije. Tko može vjerovati u to? Jamačno ne Albanci, pa i oni koji nisu ekstremisti, od kojih se traži da prihvate zajedništvo, višeetničnost, dok još uvijek ne znaju ništa o gotovo dvije tisuće svojih bližnjih koji su po zatvorima u Srbiji. A još manje Srbi kojih je većina otišla iz pokrajine, dok oni koji su ostali ne vide druge mogućnosti doli preživljavanja u enklavama koje su pretvorene u ukopane logore, poput Mitrovice. Tj. odvajanja. Da bi se nadvladali strah i mržnja, međunarodna zajednica mora krenuti u utrku u kojoj će morati preteći one koji potpiruju žeravicu, kako u Beogradu, tako i u Prištini. Za sada još zaostaje i za to mora snositi posljedice", piše Henri Guirchoun.