US 17. II. WT: SAD - NAFTA U SVIJETU

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 17. II. 2000. Naftna politika "Sve te priče o rekordnim cijenama nafte oživljavaju sjećanja na zimu 1974. (...) Pred benziskim crpkama stvarale su se kolone ogorčenih vozača. Sjedinjene Države i Europa našle su se u čeličnom stisku ekonomske krize u režiji arapskim zemalja, čiji su se ministri očito naslađivali pomišlju na slamanje Zapada. Iako je nafta ovoga tjedna dosegnula cijenu od 30 dolara po barelu, zapravo se ne suočavamo s reprizom naftne krize iz sedamdesetih godina, za što svi redom možemo biti zahvalni. Naime, u ono vrijeme krizu je potpirivala politika Bliskog istoka, baš kao i strah da se svjetske zalihe nafte bliže kraju. Uslijedili su eksperimenti s alternativnim izvorima energije - od divovskih vjetrenjača i solarnih ploča do kravlje balege i čega sve ne. Potom se pokazalo da ipak nećemo ostati bez nafte. Zapravo, svijet je prepun nafte, a nove inovativne tehnologije, razvijene devedesetih godina, omogućuju nam crpljenje sve većih količina tog bogatstva. Duboke bušotine u moru dopiru do novih izvora nafte daleko od obale. Nakon pada Željeznog zastora čitav novi sustav tržišnih uvjeta otvorio je put novim opskrbljivačima. I ne samo to - zalihe zemnoga plina tako su obilne da će nafta jednog dana izgubiti svoju stratešku vrijednost. Zbog svih rečenih razloga cijena nafte pala je prije samo dvije godine na dosad najnižu od 11 dolara po barelu. Stoga su aktualni šokovi, vezani uz cijenu nafte, iskrivljeni i umjetni - riječ je o grozničavu pokušaju čelnika OPEC-a (Organizacija zemalja-izvoznica nafte - op. prev.) da osiguraju vlastiti opstanak. Budući da ih proces globalizacije i osuvremenjivanja privrede nije gotovo ni dotaknuo, nafta je njihov jedini izvor zarade. Primjerice, nafta čini 90 posto društvenog brutto proizvoda u zemljama poput Saudijske Arabije i Kuvajta. U ožujku prošle godine OPEC je smanjio proizvodnju nafte za četiri milijuna barela dnevno u odnosu na ukupnu globalnu proizvodnju od 75 milijuna barela. (...) Što učiniti? Uzdati se da će Clintonova Bijela kuća, koja je u međuvremenu preuzela ulogu pomagača u Goreovoj kampanji za predsjedničke izbore, pronaći politički aspekt u rješavanju tog pitanja. Tjednik Time izvijestio je da ministarstvo energetike razmatra prijedlog o posezanju u Strateške rezerve benzina. (...) 'Postoji li bolji način da ugrijete srca - ruke i noge - birača u sezoni izbora od smišljanja plana koji će oboriti visoke cijene lož-ulja i benzina?', pita autor Timeova članka. Administracija navodno razmatra mogućnost plasiranja 580 milijuna barela na tržište u takozvanoj operaciji 'trampe', koja će omogućiti privatnim naftnim tvrtkama poput Exxon-Mobila da sada preuzmu naftu i kasnije je zamijene - uz malenu premiju za pruženu uslugu. Nažalost, do Strateških pričuva benzina nije lako doći budući da su pohranjene u rudnicima soli u saveznim zemljama Louisiani i Utahu. Stoga se ministar energetike Bill Richardson zasad odlučio založiti kod svih koji su ga spremni saslušati da na predstojećem sastanku na vrhu OPEC-a, sazvanom za 27. ožujka, istakne zahtjev za povećanjem proizvodnje nafte. Problem dodatno otežava okolnost što su se zemlje izvan okvira OPEC-a pokorile diktatu te organizacije - riječ je o zemljama poput Norveške, Meksika i Rusije. Britancima valja priznati da nisu htjeli slijediti njihov primjer. Urode li njegovi napori plodom, Richardon će ubrati brojne lovorike i uspeti se korak više na ljestvama potpredsjedničke perspektive", ističe Helle Bering na kraju komentara.