IT-16.II.REPUB.-IMIGRACIJA-RAZVIJENI

ITALIJA LA REPUBBLICA 16. II. 2000. Useljavanje i razvoj "Kada se u nekoj zemlji udio useljenika približi na 10 posto stanovništva, ksenofobne napetosti postaju akutne, drži demograf Antonio Golini. To je empirijski odnos, no slažem se, ima praktični značaj i kod nas. U Austriji smo iznad 10 posto, u Italiji smo na 3 posto, no kvota pokazuje sklonost rastu. No nije važna samo kvota, važno je i vremensko razdoblje u kojemu se ostvaruje: dugo razdoblje omogućava postupnu asimilaciju koju kratko ne dopušta, s druge strane, brzina asimilacije ovisi o veličini i djelotvornosti materijalnih i kulturalnih sredstava namijenjenih useljenicima. (...) To je pitanje, to dobro znamo, danas postalo politički vruće budući da se veže s onim nove austrijske vlade, koja uključuje Haidera, nostalgičara za Hitlerom, neprijateljskog prema useljenicima; vezuje se i s oštrim mjerama koje je donijela Europa prema zemlji koja jest suverena, ali je i članica Zajednice. Kako to da Austrija ima tako visok broj useljenika? A nema, poput Italije, morske obale, koje je teško nadgledati. Objašnjenje je vjerojatno u tome što su političke snage koje su sve donedavna bile na vlasti slijedile jedan pretjerano popustljiv pravac, koji je bio određen, osim potrebom za osobama spremnim da rade niske poslove, možda i urođenim kompleksima krivnje, na što Haider i njegova stranka danas nastoje reagirati. Kod nas, s obzirom na duljinu obala, zasigurno je teško, premda ne i nemoguće, znatno smanjiti ilegalno useljavanje. Nužno je znatno povećati broj ljudi i sredstava, a danas su financijska sredstva za useljeništvo izrazito skromna, da ne kažemo smiješna. Pravila predviđena posljednjim zakonom treba odobriti, no nužno je pripremiti sredstva kako bi ih se što bolje pridržavali. S obzirom na daljnje restrikcije koje uvodi zakon, problem ilegalnih useljenika postajat će teži, što ne ovisi samo o nadgledanju obala i granica, nego i o sporazumima sa zemljama podrijetla i europskim partnerima. Takvi sporazumi već postoje, no potrebno je učiniti više ulazeći u razvojne politike. Zemljama iseljavanja potrebno je predložiti stvarnu pomoć, više od financijske pomoći, pod uvjetom da reguliraju ne samo količinu, nego i kakvoću migracijskih priljeva, govorimo poglavito o zdravstvenim uvjetima. Istodobno, migracijski se priljevi vežu, kao što počinje regulirati zakon, s potrebama talijanskog tržišta rada. Treba oživiti i zamisao o velikoj europskoj konferenciji koja se ne bi samo ograničila na bavljenje problemom useljavanja, nego koja bi mogla stvoriti i temelje da se na sustavan način podupire razvoj zemalja iz kojih dolaze migracijski priljevi, kako bi se smanjila, dugoročno, bijeda koja mnoge osobe nagoni na iseljavanje (...)", piše Paolo Sylos Labini.