US 15.2. IHT:EU PUNO POSLA-PROŠIRENJE

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 15. II. 2000. Prije proširenja Europa mora uvesti red u kući "Godišnjica je prilika za osvrt na prošlost i za razmišljanje o budućnosti. Pedeseta godišnjica početka velike pustolovine ujedinjenja Europe približava se velikom brzinom - naime, 9. svibnja 1950. g. Robert Schuman pozvao je na udruživanje resursa ugljena i čelika 'kao prvi korak prema europskoj federaciji'. Postignuto je daleko više no što je prije 50 godina smatrano mogućim. Uspostavljena je carinska unija i jedinstveno tržište. Za manje od dvije godine većina članica namjerava uvesti i zajedničku valutu. Sve su se članice složile da treba skicirati plan ulaska novih 13 članica. No, građevina je tek napola završena. Takozvana Europska unija ne može voditi jedinstvenu vanjsku, obrambenu, gospodarsku ni monetarnu politiku. Čak i u slučaju trgovine o kojoj je EU prije nekoliko godina uspio pregovarati kao jedinstvena cjelina, države - članice zahtijevaju danas odvojene pravosudne ovlasti na sve važnijem području usluga. Nitko ne traži identičnu poreznu politiku na čitavom području EU, ali mora postojati dovoljna razina podudarnosti koja će osigurati jedinstvenu valutu i zajedničko tržište. Taj je pak projekt ugrožen zadržavanjem prava veta pojedinih država. Štoviše, nova Europa nije još pridobila čak ni naklonost ni povjerenje svojih građana koji drže da su njezine ustanove daleke i birokratske, očitujući takvo stajalište sve slabijim odazivom na izbore za Europski parlament. Mogućnost dodavanja 13 novih članica spomenutoj takozvanoj Europskoj uniji - od kojih mnoge imaju status osiromašenih izbjeglica iz polustoljetnih komunističkih diktatura - zasigurno će dodatno pogoršati opću zbrku. Neodlučno - bar djelomice - priznavajući te činjenice, sadašnje članice osnovale su međuvladinu konferenciju koja će razmotriti promjene u EU, uvjetovane proširenjem te zajednice. Konferencija je počela s radom ovoga tjedna. No, neće postići ništa jer sadašnji EU nalikuje na podijeljenu kuću. Galama iznutra prigušuje buku onih koji vani čekaju na ulazak. Ipak, kada razmotrimo sve zajedno, interne rasprave pokazuju kojim putem valja ići. Prvo - Austrija. Reakcija na uključivanje u austrijsku vladu ekstremističke stranke čiji je čelnik izrazio razumijevanje za Hitlerov režim i zagovarao mjere za suzbijanje doseljavanja, bila je poprilično pretjerana. Joerg Haider nije Hitler. Hitler je bio đavolji div u razdoblju bez nade. Haider je brbljavac maloga kalibra koji mijenja svoje stavove iz sata u sat u zemlji sa 2 posto stanovništva EU. Važne će biti odluke nove austrijske vlade. Odluči li ona namjerno usporiti proširenje, konkretan potez ostatka EU bit će opravdan. No, prijetnje ili kažnjavanje Austrije unaprijed razbjesnit će mnoge među 73 posto Austrijanaca koji nisu glasovali za Haidera, jačajući njegovu poziciju. Stoga ostale članice moraju odvojeno razmotriti svoje reakcije. Drugo - Britanija. Želi li britanska vlada išta više od onog što je željela proteklih 50 godina - veličanu zonu slobodne trgovine? Čini se da je odgovor niječan. Jedno od pitanja odnosi se na spremnost Velike Britanije da prihvati zajedničku valutu. Ta mogućnost sve je manja. Budući da vlada nije preuzela snažno vodstvo u tom pitanju, stav oporbe postupno je prevladavao. Po najnovijim anketama ICM-a, potpora oporbi u tom pitanju iznosi 67 posto. Premijer Tony Blair ne želi riskirati referendum o tako nepopularnoj temi prije općih izbora koji bi trebali biti održani sljedeće godine. (...) Treće - Danska i Švedska. Te dvije zemlje još nisu prihvatile euro i pitanje je žele li isti stupanj privredne i kulturne integracije kao i izvornih šest zemalja-članica. Svi ti čimbenici zajedno zahtijevaju dobro razmatranje sljedećih poteza u nešto manjem krugu od onog koji čini sadašnjih 15 članica EU. Jednu od mogućnosti nudi sastanak Europskoga vijeća na temu radnih mjesta i konkurentnosti, koji će sljedećeg mjeseca biti održan u Lisabonu. Protekle godine važan trend u EU, pomalo zanemaren u javnosti, bio je sve značajniji rad ministara financija 11 članica monetarne unije - posebno na pitanjima strukturne reforme i kvalitete javnih izdvajanja i nacionalnih proračuna. Uspiju li čelnici vlada 11 članica monetarne unije okupiti na raspravi svoje ministre financija prije sastanka svih članica u Lisabonu, njihova bi suradnja mogla biti pojačana, upućujući signal drugima da neprihvaćanje eura donosi sa sobom i određenu cijenu. Raspon stavova i interesa među sadašnjih 15 članica previše je velik da bi problemi proširenja i političke i socijalne integracije mogli biti djelotvorno riješeni. Francuska će 1. srpnja preuzeti rotirajuću dužnost predsjedateljice EU. Puno toga ovisit će upravo o jednoj od članica - osnivačica EU", napominje na kraju priloga Roy Denman, bivši predstavnik Europskoga povjerenstva u Washingtonu.