US 15. II.NYT: NE PODJELI KOSOVA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 15. II. 2000. Podjela Kosova neće donijeti mir List objavljuje komentar Tima Judaha, novinara čija će se knjiga "Kosovo: rat i osveta" uskoro pojaviti u knjižarama. "(...) Gotovo osam mjeseci nakon angažmana NATO-ovih postrojba na Kosovu čini se da su pesimisti koji tvrde da rat nikada neće završiti možda u pravu. Nasilje u Mitrovici, zabilježeno proteklog vikenda (...) samo će pojačati sve veću nestrpljivost zapadnih sila u potrazi za rješenjem. Zato Kosovo treba podijeliti - Srbima treba dati sjeverni dio pokrajine, a Albancima ostatak, tvrde neki na Zapadu. Točno, sljedećih mjeseci valja očekivati puno ružnih sukoba, ali oni će od NATO-a zahtijevati čelične živce zato što bi pasivna dozvola Srbima i Albancima da podijele Kosovo na dva etnički 'čista' sektora stvorila više problema nego što bi ih riješila. Mitrovica, sumoran industrijski grad na rijeci Ibru, smješten u sjevernom dijelu Kosova, postao je izvor nevolje. Prije rata Albanci su činili veliku većinu od njegovih ukupno 100 tisuća stanovnika i bili su - kao i srpsko stanovništvo - raspršeni i na sjevernoj i na južnoj obali rijeke. Kada su na to područje u lipnju prošle godine, nakon NATO-ova 78-dnevnog bombardiranja, došle francuske mirovne snage, Srbi su pobjegli prema sjeveru a Albanci, koje su srpske snage protjerale ili su pobjegli za vrijeme bombardiranja uglavnom se nisu mogli vratiti u sjeverni dio grada. Srbi u sjevernom dijelu Mitrovice ni izdaleka se nisu pomirili s gubitkom čitavog Kosova koje danas pripada Albancima. To pak ne znači da oni (i Slobodan Milošević, jugoslavenski čelnik, čiji utjecaj na Kosovu ne treba podcjenjivati) nemaju drugi plan ako se ukaže odgovarajuća prilika. Mnogi Srbi s kojima sam razgovarao na sjeveru Kosova otvoreno su govorili da će se u slučaju potpunog osamostaljivanja Kosova u odnosu na Jugoslaviju nastojati odcijepiti od Kosova. Tako je među zapadnim silama počela kružiti zavodljiva zamisao. Budući da je sjeverni dio Mitrovice jedno od malobrojnih mjesta na novom Kosovu na kojemu se Srbi osjećaju sigurnima te budući da je čitav dio Kosova sjeverno od tog grada do granice sa Srbijom dugo bio gotovo u potpunosti nastanjen srpskim stanovništvom, zašto ne bismo žrtvovali domove Albanaca u sjevernoj Mitrovici, podijelili pokrajinu duž rijeke Ibar i vratili 'naše dečke' kući gdje im je i mjesto? Neki čak drže da postoji i mogući poticaj koji bi pridobio kosovske Albance za takvu pogodbu. U neposrednoj blizini istočne granice Kosova i Srbije tinja novi sukob između Srba i albanske manjine na području oko gradova Bujanovac i Preševo. Dakle, zar ne bismo mogli zatražiti od Srba i Albanaca da razmijene sjeverno Kosovo za te dijelove Srbije, glasi logična potka takve realpolitike. Kad bi život bio tako jednostavan, ljudi ne bi ni ratovali. Prva zapreka bilo kojem planu lake podjele jest činjenica da je područje oko Mitrovice okruženo rudnicima zlata, cinka i ostalih dragocjenih minerala. Ti rudnici, za kojima je Hitler hlepio za vrijeme Drugoga svjetskog rata a bili su od vitalne važnosti za jugoslavensku ekonomiju za vrijeme hladnog rata, poprimili su neutemeljenu mitsku važnost za mjesno stanovništvo. Zapadni stručnjaci možda odmahuju rukom, tvrdeći da su rudnici potpuno iskorišteni i nekonkurentni u današnjoj globalnoj ekonomiji, ali srpski i albanski čelnici vjerojatno će se radije vratiti ratu nego priznati tako nešto. Veći je problem što bi čak i u slučaju rješavanja problema rudnika podjela sjevernog Kosova bila strašan presedan. U Crnoj Gori koja balansira na rubu građanskoga rata između potencijalnih odanih partnera Srbije u jugoslavenskoj federaciji i pristaša raskida s Beogradom, već se priča o odcjepljenju prosrpskih područja i o njihovu priključenju Srbiji. Kakvu bi poruku NATO poslao Crnogorcima bude li sudjelovao u podjeli Kosova? Podjela Kosova mogla bi potaknuti i Albance koji žive u zapadnoj Makedoniji da ispune svoje prijetnje o odcjepljenju od te republike. To vrijedi i za Srbe i Hrvate u Bosni. I ta bi se područja odcijepila od matičnih zemalja vjerojatno tek po cijenu novih ratova. Budući da nitko više ne može ponovno spojiti balkanskog Humptyja Dumptyja, zapadne zemlje imaju na raspolaganju dvije neprivlačne opcije. Mogu jednostavno povući svoje vojnike iz regije i dopustiti da nove granice budu određene novim ratovima, što bi uključilo rizik uvlačenja Grčke i Turske u sukob. Druga mogućnost uključuje nastavak dosadašnjeg angažmana i ulaganje maksimalnih napora u ostvarivanje sigurnosti za sve građane Kosova i sprječavanje novih balkanskih ratova. Budući da izbor zapravo i nije velik, Amerikanci bi se trebali naviknuti na nešto što su Europljani prigrlili prije nekoliko godina - naime, ako su američki vojnici još stacionirani u Njemačkoj, 55 godina nakon dolaska i cijelo desetljeće nakon pada Berlinskog zida, više je nego vjerojatno da će biti na Balkanu i g. 2055.", zaključuje Tim Judah na kraju komentara.