AU 14.II.-PRESSE-EURO-BALKAN-ŠTEDNJA

AUSTRIJA DIE PRESSE 14. II. 2000. Euro mora i na Balkanu izboriti povjerenje štediša "S pomiješanim osjećajima ljudi u zemljama bivše Jugoslavije gledaju na uvođenje eura. U više od jednog desetljeća navikli su na stabilnost njemačke valute. U Sarajevu i Podgorici, Prištini i Splitu, ali i u Beogradu žalit će zbog ukidanja njemačke marke. Većina ušteda južnoslavenskih država u njemačkoj je valuti. Doznake gastarbajtera donosile su od 1960. njemačku valutu, ali i švicarske franke i austrijske šilinge u zemlju. Kasnih 80-ih godina njemačka se marka posve probila kad je jugoslavenski dinar pao na dno, a inflacija pojela uštede. Bundesbanka je učinila ostalo, kako bi ulaštila imidž njemačke valute. Da bi se zaustavila inflacija i da bi se pomoglo tadašnjem reformski usmjerenom premijeru Anti Markoviću, Bonn je ipak podupirao dinar, ali je opstalo nepovjerenje jugoslavenskih štediša prema vlastitoj valuti. Još davno prije rata mnoge su cijene u dućanima i robnim kućama bile istaknute u njemačkim markama. Rat je pojačao tu tendenciju. Samo se u Sloveniji 1991. uvedena valuta tolar doista probila. Šala da se tolar tako zove jer je jači od dolara, nije isisana iz prsta. Do danas slovenska valuta nije izgubila na vrijednosti. U Hrvatskoj doduše službeno vrijedi kuna, uvedena 1993. kao jedino sredstvo plaćanja, ali ako netko želi kupiti kuću ili auto, platiti odvjetnika ili podmititi službenika, i danas mora posegnuti za markom. U Bosni i Hercegovini njemačka je marka tijekom rata bila gotovo jedino platežno sredstvo. Postojao je doduše bosanski dinar, ali je u opkoljenom Sarajevu čvrsto vezan za marku u odnosu 100:1. U enklavama poput Bihaća, tada su čak tiskane vlastite novčanice njemačkih maraka - za koje kolekcionari danas plaćaju veliku cijenu. Poslije Daytona njemačka je marka neograničeno vladala. U srpskim područjima postojao je još jugoslavenski dinar, u hrvatskim kuna, no poslovi su se sklapali u njemačkim markama koje su u muslimanskim područjima priznate kao valuta. Visoki predstavnik međunarodne zajednice uveo je 1997. zajedničku bosansku valutu, konvertibilnu marku, koja se začudno dobro drži i u međuvremenu je stekla više povjerenja od kune ili dinara. To je vjerojatno povezano i s time što konvertibilna marka točno odgovara vrijednosti njemačke marke. U praksi se u kafićima i dućanima plaća i konvertibilnom i njemačkom markom, od novčanice konvertibilne marke bezuvjetno se ostatak može uzvratiti u njemačkoj marki. I na Kosovu je njemačka marka uobičajeno platežno sredstvo koje je u rujnu prošle godine UN-ova uprava i službeno priznala. Albansko stanovništvo rabilo je njemačku valutu još prije ulaska NATO-a, jer ni jedan Albanac nije mogao položiti novac u srpsku banku bez opasnosti da ga izgubi. Novčanice njemačke marke spremane su poput zlata doslovno u čarape - i bile su lak plijen za srpske dobrovoljce koji su Albance u proljeće prošle godine tijekom rata sustavno pljačkali. Njemačka marka vjerojatno nije samo zbog dotijeka stotina milijuna tako popularna i u Srbiji. Unatoč deviznom zakonu koji ograničava posjedovanje njemačke marke i inflatorni jugoslavenski dinar drži u optjecaju kao valutu za svakodnevne potrebe, svi se veći poslovi odvijaju na temelju njemačke marke. Vlada Crne Gore iz toga je povukla konzekvencije i otišla još jedan korak dalje. Država koja pripada Saveznoj Republici Jugoslaviji i teži za neovisnošću, krajem prošle godine proglasila je njemačku marku službenom valutom i unatoč svim srpskim prosvjedima, distancirala se gospodarsko-politički. I poslovi između Srbije i Crne Gore trebali bi se odvijati na temelju njemačke marke, glasi službeno pojašnjenje. Nije puno drukčije ni u najjužnijoj republici bivše Jugoslavije, Makedoniji, gdje se makedonski dinar drži u svakodnevnom platnom prometu, ali njemačka marka fungira kao druga valuta. I Hrvati, Bosanci, Albanci, Crnogorci i Makedonci tek moraju steći povjerenje u europsku valutu. Mnogi se ne žele rastati od njemačke marke" - drži Erich Rathfelder.