YU-KRIZA-Nemiri/sukobi/ratovi ES-PAIS-14.2.-KAKAV MIR NA KOSOVU? ŠPANJOLSKAEL PAIS14. II. 2000.Kakav mir na Kosovu?Pogoršanje stanja na Kosovu, ističe autor uvodnika, "jasno je pokazalo da je jedno dobiti rat, a nešto posve drugo
nametnuti mir na mjestu na kojem se susreću neugasive mržnje. NATO-ovi vojnici (danas ih je 50.000) i civilni upravitelji UN-a preuzeli su obvezu na tom teritoriju u lipnju kad su saveznički zrakoplovi prisilili Miloševićevu vojsku i policiju na povlačenje i prekid pokolja albanske većine po dekretu Beograda. Počeo je tada egzodus mnogih od 200.000 Srba koji su živjeli na Kosovu zbog straha od osvete kosovskih Albanaca koji su se vraćali.Otkako su prestale padati NATO-ove bombe, Kosovo su uništile osveta i ubojstva, većinom Srba koji danas žive u getima kojih su nekad bili gospodari. Nedavno izvješće OESS-a govori o "sustavnoj shemi" stotina napada tijekom proteklih pola godine, od kojih su mnoge organizirali i, prema mnogim indicijama, počinili članovi OVK, gerilskih snaga koje su formalno raspuštene. Ubojstva i nasilje - koje Milošević iskorištava u Beogradu - često nisu toliko prava osveta koliko su posljedica pljačke ili sredstvo za stjecanje
ŠPANJOLSKA
EL PAIS
14. II. 2000.
Kakav mir na Kosovu?
Pogoršanje stanja na Kosovu, ističe autor uvodnika, "jasno je
pokazalo da je jedno dobiti rat, a nešto posve drugo nametnuti mir
na mjestu na kojem se susreću neugasive mržnje. NATO-ovi vojnici
(danas ih je 50.000) i civilni upravitelji UN-a preuzeli su obvezu
na tom teritoriju u lipnju kad su saveznički zrakoplovi prisilili
Miloševićevu vojsku i policiju na povlačenje i prekid pokolja
albanske većine po dekretu Beograda. Počeo je tada egzodus mnogih
od 200.000 Srba koji su živjeli na Kosovu zbog straha od osvete
kosovskih Albanaca koji su se vraćali.
Otkako su prestale padati NATO-ove bombe, Kosovo su uništile osveta
i ubojstva, većinom Srba koji danas žive u getima kojih su nekad
bili gospodari. Nedavno izvješće OESS-a govori o "sustavnoj shemi"
stotina napada tijekom proteklih pola godine, od kojih su mnoge
organizirali i, prema mnogim indicijama, počinili članovi OVK,
gerilskih snaga koje su formalno raspuštene. Ubojstva i nasilje -
koje Milošević iskorištava u Beogradu - često nisu toliko prava
osveta koliko su posljedica pljačke ili sredstvo za stjecanje
stana, imovine koju Albanci koji se vraćaju na Kosovo najviše
cijene. Iznimka su albanski vođe koji osuđuju to prolijevanje
krvi.
Stanje, koje katkada izmiče iz ruku UN-ovu opunomoćeniku Bernardu
Kouchneru, opet je povezano s nedosljednošću međunarodne
zajednice, ponajprije EU i SAD. Pobjedničke sile u ratu nisu
jednako odlučne u gradnji mira. U pokrajini i dalje nema
administracije koja bi funkcionirala. A obećani novac nuždan za
obnovu (više od milijardu dolara ove godine) i međunarodni
policajci nužni za uvođenje reda dolaze na kapaljku. Od 6.000
najavljenih policajaca stiglo ih je manje od trećine, a NATO nije
spreman na zadovoljavajući način ispuniti zadaću obnove za koju
nije osposobljen. Struja se ne uvodi riječima, a tako se ne jamči ni
javni red, niti se obnavlja uništeno gospodarstvo ili pripremaju
parlamentarni izbori.
Prekršena obećanja na Kosovu dio su široke i irealne konstelacije
očekivanja na nekom području. Iluzorno je govoriti o multietničkom
skladu - kojega niti u jednom trenutku nije bilo - tamo gdje se i
dalje otkrivaju zajedničke grobnice i dok tisuće kosovskih civila i
dalje sjede u Miloševićevim zatvorima. Ali nije nemoguće i mora se
od NATO-a i EU poslije šest mjeseci zahtijevati da jamče minimalne
uvjete civiliziranog suživota zajednica."