FR-L'EXPRESS 10.2.O MESIĆU

FRANCUSKA L'EXPRESS 10. II. 2000. Uzvrat Stipe Mesića "Zdepast, guste brade i šaljiva držanja poput staroga morskog vuka naviklog i na najjače oluje. Zapravo, Stipe Mesić bio je 1991. zadnji kapetan broda koji je ostao bez mora: jugoslavenske federacije. Izabran u ponedjeljak 7. veljače u drugom krugu za predsjednika Hrvatske, pobijedivši liberala Dražena Budišu, ovaj se dugoprugaš vraća nakon devet godina, baštineći manje tužnu zadaću: povesti Hrvatsku k europskoj obali, daleko od šovinizma na koji ga je nasukao njegov prethodnik Franjo Tuđman koji je umro 10. prosinca 1999. Pobjedom ovog 65-godišnjeg pravnika dovršava se brza preobrazba jedne od zemalja koje su nastale na pepelu unitarističke i socijalističke utopije koja je bila draga Titu. Za jedva nešto više od mjesec dana, hrvatski su se birači tako obračunali s baštinom pokojnoga Tuđmana, uznositog i despotskog oca neovisnosti. Ponajprije kada su 3. siječnja donji dom parlamenta prepustili koaliciji lijevog centra. Zatim udaljujući iz predsjedničke utrke nesretnog Matu Granića koji je potonuo zajedno s do jučer svemoćnom Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ). Trebali su, dakle, odlučiti između dvojice umjerenih saveznika koji se ni po čemu ne razlikuju, osim po temperamentu. Srdačan govornik i populist, ljubitelj zajedljivih prosudba koji si pridržava pravo da ugađa sklonosti Zagrepčana prema progonu rođaka, hercegovačkih Hrvata koje smatraju neotesancima, epikurejski je Mesić pretekao Budišu, intelektualca čija hladnoća i osjećaj nelagodnosti u javnosti škode njegovu ugledu. Ali nemojte da vas to prevari. Rođen u Slavoniji, području s jakom srpskom manjinom, pobjednik se i sam jedno vrijeme prepustio nacionalističkom zanosu. Tek 1994. Stipe Mesić se razilazi od svog mentora Franje Tuđmana upozoravajući na njegovo oduševljenje u komadanju Bosne. Smijenjen s dužnosti u parlamentu, novi disident odlazi također iz HDZ-a, u čijem je čelništvu bio. Povlači se, ali ne odustaje od toga da pobunjenim glasilima povjerava svoje često zlobne kritike. Njegov žar i prošlost osiguravaju mu dobronamjerno slušateljstvo. (...) G. 1991. kada se federalni brod počinje naginjati, Stipe Mesić sjedi u zajedničkom jugoslavenskom predsjedništvu. Zahvaljujući načelu smjene koje je tada bilo na snazi i unatoč vetu Srbije i njezinih saveznica, bio je šest mjeseci u naslonjaču predsjednika države. Imenovani odmah prihvaća 'apsurdni' status. Prosudite sami: Mesić je, barem službeno, zapovjednik vojske koja ratuje protiv njegove hrvatske braće i koja ga želi, ako je vjerovati njegovim riječima, ubiti. Uzdrman, fiktivni predsjednik ništa ne taji: 'Jednog dana, rekao je tada srpskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću, tvoj će te narod objesiti'. Potkopana nezaposlenošću i dugom, nova Hrvatska želi okrenuti stranicu. Sanja o tome da do 2006. uđe u Europsku uniju, pogledava na NATO-ovo Partnerstvo za mir i obećava suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom za zločine u bivšoj Jugoslaviji. Što je Mesić dragovoljno učinio, uz opasnost da ga proglase izdajnikom, kad je pošao u Den Haag svjedočiti o zločinima počinjenim 1995., kada je Zagreb ponovno zauzeo krajinu koju su zapravo bili pripojili Srbi. Želja za Europom? Ona u Mesića nema ničeg prijetvornog. U listopadu 1991. u strasbourški je parlament sa ženom i djecom došao predsjednik u beznadnom položaju, nakon uzbudljiva bijega. Ako se bivši pravnik sutra vrati u Elzas, bit će to uime stvari koju će biti lakše braniti", piše Vincent Hugeux.