ZAGREB, 10. veljače (Hina) - Zagrijavanje bi moglo biti korisno za neke životinje, izvješćuju znanstvenici s norveškog Sveučilišta za znanost i tehnologiju u Trondheimu.
ZAGREB, 10. veljače (Hina) - Zagrijavanje bi moglo biti korisno za
neke životinje, izvješćuju znanstvenici s norveškog Sveučilišta za
znanost i tehnologiju u Trondheimu. #L#
Oni su otkrili očite dokaze o načinu na koji pojedine vrste
odgovaraju na klimatske promjene, prenosi BBC.
Izvješće o istraživanju objavljeno je u časopisu "Science".
Znanstvenici su proučavali populaciju vodenih kosova na jugu
Norveške.
Otkrili su da je poslije razdoblja (između 1978. i 1997.) u kojemu
se broj ptica mijenjao, nastupilo razdoblje povećanja broja tih
ptica, a trend je usko povezan sa sjevernoatlantskim
oscilacijama.
Sjevernoatlantske oscilacije su sustav atmosferskoga pritiska
koji pogađa većinu sjeverne hemisfere. Na najvišoj razini u
sjevernu Europu donose tople, vlažne zime, a na najnižoj hladne i
oštre.
Za vodenog kosa dobre godine su one tople. Ali kad su potoci
prekriveni ledom, ta ptica ne može roniti i loviti hranu na dnu
potoka.
Poslije toplih godina, otkrili su istraživači, povećava se broj
vodenih kosova. Oni procjenjuju da bi dugoročno zatopljenje od 2,5
stupnja Celzijusa moglo povećati broj vodenih kosova za 58 posto.
No, topliji svijet neće se svidjeti svim vrstama.
Druga skupina norveških znanstvenika sa sveučilišta u Oslu,
proučila je podatke koji su 15 godina prikupljani o sisavcima koji
žive na sjeveru. Otkrili su da se populacije devet od 11 vrsta
kopitara - uključujući sjevernoameričkog soba, mošusnog jelena,
losa i divokozu - poslije toplih zima smanjuju.
No za očito suprotan utjecaj sjevernoatlantskih oscilacija na
ptice i sisavce postoji objašnjenje.
Skupina znanstvenika iz Osla otkrila je kako je uz obalu stopa
preživljavanja koza i ovaca viša tijekom blagih zima što znači i
jače borbe za hranu te smanjenje populacije sljedećeg proljeća kao
posljedicu te borbe.
U unutrašnjosti, godine s velikim sjevernoatlantskim oscilacijama
donose toplije vrijeme i više snijega nego obično što životinjama
otežava pronalaženje hrane pa postaju lak plijen.
Camille Parmesan, biolog sa sveučilišta u Teksasu u Austinu,
analizirala je model rasprostranjenosti na području Europe 57
vrsta leptira koji ne migriraju.
Tijekom posljednjih stotinu godina dvije trećine tih vrsta
preselile su se prema sjeveru za čak 240 km, a neke se sad pojavljuju
u nordijskim zemljama koje su im prije bile prehladne.
Camille Parmesan rekla je za "Science": "Odbacili smo sve ostale
očite faktore poput promjene staništa koja može promijeniti
rasprostranjenost. Jedini bitan faktor bila je klima."
(Hina) dgk dgk