FR-LE MONDE 9.2.O MESIĆU

FRANCUSKA LE MONDE 9. II. 2000. Umjetnost povratka nekadašnjeg 'Jugoslavena' "'Bio sam predsjednik jedne zemlje, Jugoslavije, a sada sam, evo, predsjednik druge. To je jedinstven slučaj u povijesti! Gorbačov je to pokušao, ali nije mu uspjelo'. Nešto prije objave rezultata predsjedničkih izbora na kojima je pobijedio, Stipe Mesić prasnuo je u smijeh izgovarajući te riječi dok je davao intervju za 'Le Monde'. Pred nama je pravi dobričina: veseo, sa smislom za izražavanje, ali pomalo sklon približnim ocjenama: zaboravlja da je Vaclav Havel prije njega bio predsjednik federacije prije nego je postao predsjednikom jednog njezina dijela koji se osamostalio. Sa 65 godina, Stipe Mesić nipošto nije politički početnik na jugoslavenskom prostoru. Uspjeh njegove utrke temelji se na njegovoj srdačnosti i na sposobnosti da u Hrvata izazove neke dobre uspomene u svezi sa svojom osobom. Među njegovim dobrim stranama u očima javnosti jesu: razdoblje iz 1991. kada je kao hrvatski predsjednik u zajedničkom jugoslavenskom predsjedništvu bio na putu između Zagreba i Beograda. Odvažno je, kažu danas mnogi Hrvati, branio interese svoje republike pred pritiscima jugoslavenske vojske i srpskog nacionalizma. 'No moj se utjecaj na jugoslavensku vojsku gotovo mogao usporediti s utjecajem koji sam imao na finsku vojsku', podruguje se. Dok su se nazirali srpsko-hrvatski sukobi, on sudjeluje, kako se kaže u vojnom izvješću iz Beograda, u trgovini oružjem iz Mađarske u Hrvatsku. Za osobito napete sjednice zajedničkoga predsjedništva, okreće se prema jednom vojnom dužnosniku i pita: 'Jesmo li mi u zatvoru?', ali se kasnije predomislio: 'Šalio sam se...' U listopadu 1991. ukrcava se na turistički brod u pratnji skupine slavnih hrvatskih osoba i s malom flotom pokušava probiti okruženje Dubrovnika. Kada ga je zaustavila jugoslavenska mornarica, odgovorio je uputivši radijsku poruku: 'Ja sam vaš vrhovni zapovjednik, nećete smjeti potopiti moj brod!' Pohod nije spasio Dubrovnik od bombardiranja, ali je privukao pozornost glasila na sudbinu grada. Drugi razlog njegove današnje popularnosti je sjećanje na javni razlaz s Franjom Tuđmanom 1994. Tada daje ostavku na dužnost predsjednika hrvatskog parlamenta koju je obnašao od 1992., izražavajući tako prosvjed protiv teritorijalnih apetita Zagreba prema Bosni. Tom je odlukom navukao na sebe ljutnju režimskih glasila, nakon čega doživljava svoj prolazak kroz pustinju. Na pitanje o dosta kasnoj osudi komadanja Bosne, Stipe Mesić danas odgovara: 'Čekao sam jer sam se nadao da će parlament osuditi takvu politiku, što se nije dogodilo.' No od ožujka 1991., bio je među najbolje obaviještenima o susretu između Miloševića i Tuđmana u Karađorđevu gdje su dvojica predsjednika trebala raspravljati o podjeli Bosne. 'Tuđman se, pričao je novinarima, vratio dobro raspoložen, vrlo zadovoljan, crvena lica, rekavši kako je sve dobro. JNA Šjugoslavenska vojskaĆ neće napasti, a Hrvatska će biti veća nego ikad.' Predizborni plakati Stipe Mesića sažimaju njegov životni put u tri nadnevka: '1994. uočavanje pogrješaka Šmisli se TuđmanovihĆ; 1989. stvaranje hrvatske države; 1971. sudjelovanje u 'hrvatskom proljeću'. G. 1971. Stipe Mesić nije student iz prethodnice hrvatskih prosvjeda protiv beogradskog jarma, već gradonačelnik rodnog grada Orahovice (Slavonija) i član pravnog povjerenstva u parlamentu Socijalističke Republike Hrvatske. Jednom riječju, odličnik komunističkog sustava koji on, partizanski sin, želi uništiti. Pobuna je ugušena, a Stipe Mesić, i mnogi drugi, dospijeva u zatvor (na godinu dana). Po izlasku postaje pravni savjetnik u arhitektonskom uredu u Zagrebu, a zatim i njegov direktor. Dio obitelji Stipe Mesića iselio se u Francusku gdje njegova sestra Jelka još živi. Koncem 80-ih, događa se prvi veliki povratak Stipe Mesića (drugi se događa u ovom času). 'Uvjerio sam Mesića da uđe u HDZ Špokret Franje TuđmanaĆ, kaže danas bivši hrvatski premijer Josip Manolić (kolovoz 1990. do kolovoza 1991.), budući da smo se poznavali iz Hrvatskog proljeća.' Taj bivši dužnosnik ističe koliko je Stipe Mesić bio blizak Tuđmanu i imao važnu ulogu u stvaranju hrvatske države: 'U početku su bili prijatelji. On i Tuđman igrali su tenis, a na terenu se razgovaralo o važnim odlukama. No kasnije je došlo do neslaganja, a oko 1992. Mesić je prestao igrati tenis'", iz Zagreba izvješćuje N. No.