US CSM 9.2. AMER.- NEZAHVALNI SVIJET

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 9. II. 2000. Zašto Americi nitko nije zahvalan? "Kada se senator Jesse Helms, predsjednik Povjerenstva za vanjske poslove u Senatu, pojavio pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda (UNSC), 20.siječnja, izrazio je mišljenje koje dijele mnogi Amerikanci. Osvrćući se na verbalne napade na SAD u međunarodnom tijelu, izjavio je: "Amerikanci slušaju sve ovo, i to ih silno ljuti. I ja mislim da postaju sve nezadovoljniji onim što doživljavaju kao pomanjkanje zahvalnosti". Senator je točno naveo retoriku Ujedinjenih naroda, poglavito Glavne skupštine, kao izvor velike antipatije SAD-a prema međunarodnom tijelu. Međutim, oni koji su u prošlosti napadali američku politiku na pitanjima kao što su kolonijalizam, Južna Afrika i Palestina, vjerovali su da imaju široku potporu, poglavito u zemljama Trećega svijeta. Washington se često doživljava među novim neovisnim narodima kao zapreka ostvarenju njihovih ciljeva. Jednako legitimni, obrazlažu, su i njihovi noviji komentari o neplaćanju američkih dugova Ujedinjenim Narodima. Gospodin Helms, u govoru u Ujedinjenim narodima, spominje iznose koje američki porezni obveznici moraju platiti za potporu UN-a. Ali takva statistika vjerojatno neće naići na simpatije među zemljama koje drže da bogata Amerika mora učiniti više. Ta objašnjenja, ipak, ne čine kritičke rječi u biti ništa prihvatljivijima osjetljivim Amerikancima. Ujedinjenim narodima bi koristilo ublažavanje protuameričke retorike. Ipak, tražilo bi se previše kad bi se očekivali izrazi zahvalnosti. Takvi su izrazi rijetko sastavni dio međunarodnih odnosa. Slabiji narodi rijetko su javno zahvalni jačima. A i oni jači rijetko kažu 'hvala'. Premda istraživanje može otkriti takve primjere, teško se prisjetiti bilo kakvih rezolucija američkoga Senata, koje iskazuju zahvalnost nekoj drugoj zemlji za njezino djelovanje. Zahvalnost implicira status molitelja - politički nepopularnog čak i kod najmanjih naroda; i oni imaju ponos. Snažniji narodi - Francuska je dobar primjer - pretpostavljaju da ostale zemlje djeluju u vlastitom interesu, kao što to čine oni. Izrazi zahvalnosti u takvim se slučajevima ne čine opravdanima. Kada se gleda sa stajališta ostalih zemalja članica UN-a, zahvalnost prema UN-u, teško je generirati. Najbogatija zemlja na svijetu nije samo prijestupnik u plaćanju duga međunarodnoj organizaciji nego i kad plati dodaje teške uvjete. Američka potpora misijama UN-a često je predmet zajedljivih rasprava u Washingtonu, čini se da se povremeno nerado daje i da je ograničena strahom od žrtava u dugoročnim obvezama. Oni koji su preuzeli veće rizike i koji su s više entuzijazma dijelili svoje resurse neće vjerojatno iskazati svoju zahvalnost SAD-u. Izvan UN-a, pojedinačne zemlje vide malo razloga za zahvalu Washingtonu. Europski narodi konkurentskom utjecaju dinamike američkoga gospodarstva i tehnoloških dostignuća. Rusija i Kina kivni su zbog nastojanja SAD-a da se miješa u njihovu unutarnju politiku. Zemlje u razvoju koje se na svoj način muče, čude se bogatoj Americi i njezinoj statistici o pomoći za razvoj u prekomorskim zemljama - koja je najniža po glavi stanovnika među industrijski razvijenim zemljama. Oni drže kako ima malo razloga za zahvalnost. Kulturalno osjetljive zemlje u Aziji osjećaju se ugrožene globalizacijom - s američkom naljepnicom. Amerikanci su opravdano svjesni da su znatno pridonijeli miru i blagostanju u svijetu, a prinosi koji uključuju resurse i žrtve zaslužuju priznanje. Amerika je smanjila prijetnju Sovjetskog Saveza, pridonijela mirovnim naporima na Bliskom istoku i inicirala tehnološki razvoj koji je pomogao svjetski gospodarski napredak. Konačno, svaka od tih radnja uključuje politiku koja udovoljava američkoj potrebi - za smanjenjem prijetnje, stvaranjem globalne stabilnosti i gradnji svijeta u kojem mogu prosperirati ljudi i trgovina. Ostali će manje vjerojatno osjećati potrebu za iskazivanjem zahvalnosti u bilo kojem od ovih slučajeva. Oni svoje frustracije prema Americi mogu glasno iskazivati, no bilo bi previše od njih zahtijevati da kažu 'hvala'", zaključuje David D. Newsom, bivši američki veleposlanik i pomoćnik ministrice vanjskih poslova.