BE-LE SOIR 8.2.SREDNJA EUROPA I HAIDER

BELGIJA LE SOIR 8. II. 2000. Srednja Europa želi neutralizirati bombu s kasnim paljenjem "Razboritost i oprez. Mučnina i zbunjenost. S 'aferom Haider' i dolaskom krajnje desnice na vlast u Beču, mlade demokracije srednje Europe postupaju pažljivo. Zida više nema, ali granica je jasna: općem gnušanju na Zapadu odgovara blaži ton i zbunjena šutnja na Istoku. 'Istina je, teško nam je shvatiti tu uznemirenost, premda ne zanemarujemo važnost događaja, kaže mađarski diplomat; sankcije nam se sada čine kontraproduktivnima, mislimo da je o novoj koaliciji bolje suditi prema njezinim postupcima.' U zapadnim vladama spominju nekoliko razloga tog velikog neslaganja u prosudbi. Glavni zainteresirani, kandidati za ulazak u 'klub petnaestorice', rado se skrivaju iza zemljopisnih i gospodarskih razloga: većinom neposredno graniče s Austrijom i zacijelo bolje od drugih poznaju unutarnje finese, a Beč za njih ostaje najvažniji trgovački partner. Mnogi se također nadaju da će Austrija imati ulogu dobrohotnog mosta u njihovu sporom i teškom procesu integracije u Europsku uniju. 'Povijest također ima velik utjecaj, dodaje češki savjetnik; s Bečom imamo vrlo dugu zajedničku povijest iz doba austro-ugarskog carstva i ta zajednička baština nužno utječe na naše gledanje. Uz to, za hladnog rata, Austrija i njezina neutralnost za mnoge su bili oporba komunizmu, jedina vrata u slobodni svijet.' Točnije, oni koji najviše osuđuju tvrdo stajalište ne oklijevaju povući paralelu s jakim utjecajem koji je SSSR pedeset godina imao na ovom području. Prema njihovu mišljenju, premda nitko ne dovodi u pitanje etičnost postupka, žurna osuda četrnaest članova Unije podsjeća na prijeteće odluke koje je izdaleka, iz Moskve, bez dodira sa stvarnošću, donosila svemoćna sovjetska birokracija. (...) U Mađarskoj, konzervativna vlada Viktora Orbana izložena je pritisku vrlo radikalne, ksenofobične političke stranke, a priljev jugoslavenskih izbjeglica u zadnjih deset godina prisiljava vlasti da se oprezno odnose prema tom pitanju. U Republici Češkoj, nadmoć dviju velikih stranaka, socijaldemokrata i liberala, njihov prigodan savez zaključen radi promjene Ustava, smanjenja predsjedničkih ovlasti i istiskivanja drugih stranaka iz rasprave, mogli bi, u ozračju prikrivene krize, skrenuti siromašni puk prema rubu poprišta - komunistička stranka je snažna alternativa onima koji su 'razočarani kapitalizmom'. Napokon, u Slovačkoj gdje je nedavno došlo do demokratske smjene, javnost se sjeća da je također stradala od ostracizma - do te mjere da je zemlja bila isključena iz prvog kruga pregovora s Unijom - kada su nacionalisti Vladimira Mečiara nadzirali vlast. U takvom tihom političkom ozračju lako je čuti različite glasove. Slovenski predsjednik Milan Kučan, čija zemlja poznaje Joerga Haidera po lošim postupcima prema slovenskoj manjini u Koruškoj, dao je potporu europskoj nepopustljivosti. A češki predsjednik Vaclav Havel, iz bolničke postelje koju je napustio u ponedjeljak, očitovao je isto 'shvaćanje'. No da bi se izgradila diplomacija nije dovoljno nekoliko savjesti. Diplomacija srednje Europe danas je nedvojbeno pristaša čekanja. Više sklona stvarnosti, nego zabrinuta zbog velikih načela...", piše Edouard van Velthem.