IT-8.II.LA REPUBBLICA-O KUSTURICI

ITALIJA LA REPUBBLICA 8. II. 2000. Mi, nepoznati iz Beograda "'Veleposlanik republike Italije, gospodin Sessa i gospođa, pozivaju Vas na večeru, 'buffet', prigodom sudjelovanja talijanskih filmova na međunarodnom festivalu'. Tako je bilo napisano na pozivu koji mi je stigao poštom prošloga tjedna. (...) Budući da pripadam Forumu neovisnih pisaca (i vodim bitku za oslobađanje političkih zatvornika u srbijanskim zatvorima), odlučila sam prihvatiti poziv. S čvrstom namjerom da cijele večeri sustavno dosađujem diplomatima sa svojim humanitarnim idejama, sve dok ne dobijem neku pomoć. (...) Među uzvanicima nije bilo drugih diplomata, nego samo ljudi koji se bave kinematografijom. Večera je već počela kada su došli počasni gosti, Pupi Avati i Tonino de Bernardi. U međuvremenu sam pokušala objasniti nekim stranim novinarima da ovaj festival nije nikakva suradnja s režimom, kako to oni misle, nego ga je, naprotiv, organizirala skupina mladih koji pokušavaju oživiti kulturni duh naših ljudi. (...) No sve je to na žalost bilo samo predjelo. Iznenađenje je došlo nakon hladne plate. Nakon govora o kulturalnoj suradnji između naših naroda, veleposlanik je mislio svima nešto darovati: skupina Roma pjevat će pjesme iz Kusturičinih filmova. Nismo imali vremena ni da se pripremimo kada je trubački orkestar počeo svirati čuvenu pjesmu 'Đurđevdan', himnu Arkanovih navijača iz vremena 'Crvene zvezde'. To je glazba koju je Kusturica svojim filmovima učinio slavnom, no koja ne uživa velike simpatije među Srbima. Neke talijanske gospođe, ne shvaćajući njezino značenje, no s velikom željom da se zabave, počele su plesati. Ostali, mi, nepoznati iz Beograda, ostali smo paralizirani na našim stolcima. 'Nije važno', kazali smo si, vičući kako bi se uspjeli čuti. 'Talijani ni ne zamišljaju što ta pjesma znači nama.' Europljani imaju sliku o nama sličnu onoj iz tog filma. Za njih smo mi čudni ljudi, spremni da se pokoljemo i kada se volimo. Mladež je gledala svoje talijanske goste kako skakuću u ritmu pjesama, a oni nisu mogli zamisliti da su ti glazbeni motivi bili glazbena podloga napada srpskih fašista. To su bile pjesme koje su odjekivale u Bosni, Hrvatskoj i vjerojatno na Kosovu dok su Miloševićevi paravojnici provodili etničko čišćenje, pjesme koje su Srbe pozivale na ratovanje, pjesme koje se nikada nisu čule u Kusturičinim filmovima (...)", piše Biljana Srbljanović