RDW 7. II. MUENCHENSKA KONFERENCIJA

NJEMAČKI RADIO - RDW 7. II. 2000. Transatlantski dijalog na 36. konferenciji o sigurnosnoj politici u Muenchenu, prilog Felixa Steinera. "'Prva pouka iz kosovskog rata je jasna - mi smo pobijedili', s tom demonstrativnom samouvjerenošću George Robertson je otvorio raspravu na ovogodišnjoj muenchenskoj konferenciji o sigurnosnoj politici. Ipak brzo se pokazalo da NATO nije tako složno niti neoštećeno preživio prvu ratnu akciju svoje povijesti, kao što bi htio vjerovati njegov glavni tajnik. Za riječ su se javili Wesley Clark i Klaus Naumann, dva najvažnija generala saveza za vrijeme ratnih dana, i kritizirali nedostatak temeljnih planova i ograničenje mogućnosti njihova djelovanja. Opcija da se unaprijed isključi kopneni rat protiv Jugoslavije neoprostiva je pogrješka, a što je rat mogao početi tako brzo i bez vlastitih žrtava treba manje pripisati NATO-voj nadmoći, a više sreći. Iz njemačke unutarnje politike došla je obavezna napomena kako se nikada i nigdje u savezu nije prepoznala odlučujuća uloga Rusije za rješenje sukoba. Ponovno je postavljeno i pitanje mandata: zaobilaženje Ujedinjenih naroda morala bi biti jednokratna iznimka, inače će doći do prijetnje krivog tumačenja međunarodnoga prava. Britanci i Amerikanci na to gledaju posve drukčije - oni za slične situacije traže brže putove odlučivanja kako bi ubuduće vojno mogli djelovati prije - a ne nakon izbijanja katastrofe. S njemačke i američke strane zajednički se ukazalo na problematiku javnog mišljenja - a time i povratak onom glavnome - kako bi se uopće politički protiv Srbije mogao provesti kopneni rat, ili i samo opsežnije bombardiranje? I tako je i u Muenchenu rat za ljudska prava doduše ponovno hvaljen kao nova idealna slika zapadne vrijednosti zajednice, no jasno je bilo da je kosovski rat stavio NATO na teško iskušenje te će on ubuduće pažljivije ulaziti u prijetnju vojnom silom. Jedna je pouka iz kosovskog rata sada tako očita da je o tome već odavna svaka rasprava suvišna, a to je nesposobnost Europljana da takav sukob riješe vlastitim snagama, ili bar da tome daju važan doprinos. Oni su to u međuvremenu i sami spoznali i proteklih mjeseci, uz povijesno jedinstvenu dinamiku, pokrenuli zajedničku vanjsku - i sigurnosnu politiku. Ali upravo na tom projektu zaiskrilo je sada transatlantsko razilaženje. Europski planovi vodit će slabljenju NATO-a, sumnjičave su Sjedinjene Države. Europljani na taj prijekor reagiraju uvrijeđeno. Veće angažiranje Europljana, upravo to su Amerikanci htjeli svojim pozivima za raspodjelom tereta koji traju već desetljećima. Njima bi bilo dovoljno kad bi Europljani konačno modernizirali svoju vojsku i komunikacijskom tehnologijom i preciznošću oružja doveli na razinu Sjedinjenih Država. Europska se unija drži samouvjereno i zahtjev za raspodjelom tereta proširila je za dimenziju raspodjele odgovornosti. Sve to će donijeti birokraciju i nekorisne dvostruke strukture, ali ne i vojni dobitak - boji se američki ministar obrane Cohen, upozoravajući na sve niži proračun obrane u Europi koji je u suprotnosti s postavljenim ciljevima. Muenchenska konferencija o sigurnosnoj politici koja je utemeljena upravo zbog takve otvorene razmjene mišljenja, već je u proteklim desetljećima doživjela mnoge žešće rasprave među partnerima, a da NATO zbog njih nije razbijen.' (RDW)