US NYT 7.2.PREDSJEDNIČKI KANDIDATI

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 7. II. 2000. Nakon Tuđmana Hrvatska se okreće manje važnom vođi "Hrvatska bira u ponedjeljak tek svoga drugog predsjednika u napetoj utrci koja ovisi više o njihovoj osobnosti nego o politici. Ali nakon smrti autokratskog Franje Tuđmana, koji je vladao Hrvatskom od njezine neovisnosti, glasači će vjerojatno odabrati čovjeka koji se predstavio kao manje ambiciozan i gladan vlasti, 'dobri striček Mesić',65. Obojica kandidata su prozapadnjački i relativno liberalni, favoriziraju članstvo u Europskoj uniji i NATO-u, i obojica su dio šesterostranačke oporbene koalicije koja je pobijedila na parlamentarnim izborima prije mjesec dana, porazivši Tuđmanovu, nekad vladajuću, Hrvatsku demokratsku zajednicu. Ali gospodin Mesić čiji su stavovi manje nacionalistički od njegova suparnika, Dražena Budiše, 51, povrijeđen je optužbama da mu nedostaje postojanosti, opovrgava navode kako mu je kampanja misteriozno financirana i da je bio doušnik jugoslavenske tajne službe. Posljednja ispitivanja daju gospodinu Mesiću 45% glasova, a gospodinu Budiši 40%. Ali je postotak neodlučnih glasača visok. U današnjem intervjuu g. Mesić kaže kako se utrka 'ujednačuje, ali ja sam još u prednosti'. Pristaše gospodina Mesića, uključujući Ivu Pukanića, urednika istraživačkog tjednika Nacionala, kažu da su optužbe potaknute uz pomoć Tuđmanove oslabljene stranke, koja doživljava gospodina Mesića kao najveću prijetnju hrvatskim interesima u Bosni i Hercegovini gdje je HDZ još snažan. Gospodin Mesić je bio bezobziran glede potrebe da Hrvatska tretira Bosnu kao neovisnu državu, da prestane dopuštati bosanskim Hrvatima da glasuju u Hrvatskoj i da prestane trošiti do 150 milijuna dolara godišnje za potporu bosanskim Hrvatima i njihovoj vojsci. Gospodin Mesić ističe: 'Izravno sam poručio Hrvatima u Bosni i Hercegovini da se moraju okrenuti Sarajevu, moraju izgubiti sve iluzije da će jednoga dana postati dio Hrvatske. To je razlog zašto sam nastupio tako nemilosrdno, ali hrvatski građani moraju shvatiti da je to njihova jedina realna mogućnost, zaključuje Steven Erlanger.