US-AT-politika-Ljudska prava US IHT 5./6.2.USELJAVANJA I ŠIRENJE EU SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE5./6. II. 2000.Birači u demokraciji imaju neograničen izbor"Reakcija Europske unije prema Haideru izražava krasno
mišljenje o demokraciji, ali vrijeđa temeljno demokratsko načelo da volja naroda, izražena na izborima, zaslužuje poštovanje", piše William Pfaff.Ističući veliki pritisak kojemu je bila izložena Austrija da bi spriječila vladinu koaliciju, Pfaff objašnjava da je to bila jedina moguća vladajuća koalicija jer se Narodna stranka i socijalni demokrati nisu uspjeli suglasiti o sastavljanju vlade."Štoviše, bila je to koalicija za koju je austrijska javnost efektivno glasovala."Nakon spominjanja postotaka koje su koalicijski partneri postigli na izborima, autor piše kako je jasna namjera onih koji su glasovali za Slobodarsku stranku bila spriječiti još jednu vladu Pučke stranke i Socijalnih demokrata, koje su vladale Austrijom od Drugoga svjetskog rata, bilo u koaliciji ili u tajnom sporazumu, s proporcionalno podijeljenim položajima u vlasti.Pfaff opisujuje Haidera kao čovjeka kojeg bilo koji demokrat ne bi
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
5./6. II. 2000.
Birači u demokraciji imaju neograničen izbor
"Reakcija Europske unije prema Haideru izražava krasno mišljenje o
demokraciji, ali vrijeđa temeljno demokratsko načelo da volja
naroda, izražena na izborima, zaslužuje poštovanje", piše William
Pfaff.
Ističući veliki pritisak kojemu je bila izložena Austrija da bi
spriječila vladinu koaliciju, Pfaff objašnjava da je to bila jedina
moguća vladajuća koalicija jer se Narodna stranka i socijalni
demokrati nisu uspjeli suglasiti o sastavljanju vlade.
"Štoviše, bila je to koalicija za koju je austrijska javnost
efektivno glasovala."
Nakon spominjanja postotaka koje su koalicijski partneri postigli
na izborima, autor piše kako je jasna namjera onih koji su glasovali
za Slobodarsku stranku bila spriječiti još jednu vladu Pučke
stranke i Socijalnih demokrata, koje su vladale Austrijom od
Drugoga svjetskog rata, bilo u koaliciji ili u tajnom sporazumu, s
proporcionalno podijeljenim položajima u vlasti.
Pfaff opisujuje Haidera kao čovjeka kojeg bilo koji demokrat ne bi
želio vidjeti u austrijskoj politici, ksenofoba čija nacistička
retorika priziva prošlost.
"Njegov položaj guvernera Koruške, gdje se postavio i na mjesto
ministra kulture, opravdava zabrinutost zbog njegovih političkih
metoda i ambicija. On je talentiran govornik s demagoškim
vještinama. Ozbiljni ga ljudi u Beču drže opasnim. Međutim, njegova
nesnošljivost prema daljnjoj europskoj integraciji i njegovo
zalaganje za nova ograničenja useljavanja, nisu ništa ekstremniji,
od gledišta glavnih političkih ličnosti u drugim djelovima
Europske unije. Zapravo, danas postoji europski konsenzus o
potrebi zajedničke kontrole useljavanja.
Haider ima kolege istomišljenike drugdje u Europi i Sjedinjenim
Državama. Ross Perot ili Patrick Buchanan koji su protiv
olakšavanja useljavanja u Sjedinjene Države nemaju takvu
rasističku mrlju, ali predstavljaju sadašnji populistički
nacionalizam sličan Haiderovu u Austriji, Jean-Marie Le Pena u
Francuskoj i ciriškog poslovnog čovjeka Christopha Blochera, čija
je nacionalistička i ksenofobična stranka nedavno pobijedila na
državnim izborima u Švicarskoj".
Potom autor podsjeća da je petnaest vlada Europske unije zapravo
učinilo izbornu uslugu Haideru, uvođenjem sankcija Austriji, kao
kaznu za sudjelovanje Slobodarske stranke u koalicijskoj vladi jer
je to pojačalo osjećaj frustracije domaćom političkom blokadom i
percepciju međunarodnog kažnjavanja što je navelo mnoge
Austrijance da glasuju za njega.
Može se reći kako je austrijskim glasačima potrebna doza realnosti,
dopustimo im najdesniju koaliciju i pogledajmo što će se dogoditi,
nastavlja list, ističući ukoliko se nastavi kršenje ljudskih
prava, inozemne će sankcije biti opravdane i nužne sukladno
obvezama što povezuju zemlje članice jednu s drugom.
"Međutim, austrijski glasači mogu se s pravom žaliti da je njihova
suverenost zloupotrebljena kada im je rečeno da članstvo u
Europskoj uniji ograničava način na koji mogu legitimno izraziti
svoje mišljenje i glasovati - poglavito kada su u pitanju glavni
problemi esencijalni domaći, koji se tiču useljavanja i
državljanstva. Možemo reći kako su Sjedinjene Države stara i
sigurna demokracija koja si može priuštiti samodopadna gledišta
demagoga, kojih je Amerika vidjela mnogo, i prakticirati široku
toleranciju u svezi s izražavanjem političkog mišljenja".
Naprotiv sada se postavlja pitanje o europskim političkim
vrijednostima, opravdava li europsko iskustvo nacizma međunarodno
ograničavanje političke slobode i debatu o osjetljivim pitanjima
članicama Europske unije. U tom slučaju, kako se odlučuje što je
prikladno ili ne za očitovanje?"
U Americi se razna djelovanja mogu proskribirati i kazniti, ali
izražavanje mišljenja mora biti slobodno, i mogućnosti odabira
pred biračkim tjelom neograničena... usprkos povredama građanskih
sloboda, to je načelo koji se obistinjuje, zaključuje Pfaff.