US WT 3.2. MARŠALOV PLAN ZA BALKAN?

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 03.02.2000. Balkanski Marshalov plan Helle Bering piše da je nakon Drugoga svjetskoga rata, uz pomoć Marshalova plana, potpuno opustošena Europa, koju uspoređuje s Groznim ili Kosovom, za deset godina uglavnom ponovno stala na svoje noge. Pozivajući se na izvor "Unaprjeđivanje održivoga gospodarstva na Balkanu", koje je objavilo Vijeće za inozemne odnose, navodi: "Ako se iznos međunarodne pomoći izračuna kao bilo koji postotak BDP zemalja u regiji, međunarodna je zajednica izdvojila daleko više nego u obnovu Europe poslije Drugoga svjetskog rata". Marshalov plan zapravo vrijedi onoliko koliko ga iskoristite. Njegovi korisnici prije pola stoljeća imali su na raspolaganju 13,5 milijarda američke pomoći za izgradnju demokratskih i financijskih institucija. Primjerice, u izvješću UN-a za Svjetsku Banku o Kosovu, kaže se kako se je moralo krenuti od samog početka kako bi se izgradila financijska infrastruktura. Opisujući nadrealističku prirodu tog posla autor izvješća Joly Dixon ističe kako je morao posegnuti za sredstvima iz vlastitoga džepa kako bi otvorio UN-ov ured u Prištini. Sredstva koja im je obećala Europska unija nisu stigla, tako da je on kreditirao samog sebe, uključujući smještaj, putne troškove za svoju ekipu i račun za pokretni telefon od tisuću dolara mjesečno. Otada se stanje nije puno poboljšalo. Čini se da je i Bernard Kouchner blizu podnošenja ostavke. Čelnik Europskoga povjerenstva Romano Prodi obećao je dovesti Balkan pod "Europski krov", ali za sada to čini traljavo. Na Balkanu upravo imamo novu katastrofu na pomolu ukoliko se nešto brzo ne poduzme i stoga će američki Kongres imati još malo strpljenja za angažiranje svojih vojnika i financiranje zahtjeva koji ne donose rezultata. Američko-europski odnosi razvijaju se u novom smjeru. "Preuzeti zadatak rekonstrukcije Balkana, Europa mora izvršiti ili se izlaže riziku gubljenja strateškog cilja - mira na Balkanu, kao i vjerodostojnosti koju uživa kao partner Sjedinjenih Država". Ali, nije dobra isprika niti svaljivati svu krivnju na europske birokrate. Osvrnete li se samo na politička djelovanja vladajućih političara u bivšoj Jugoslaviji, vidjet ćete kako nisu ohrabrujuća. Problem nije samo u novcu. Kritična je reforma. Zemlje se naime moraju odlučiti hoće li iskoristiti inozemnu pomoć ili će obnavljati zemlju vlastitim novcem. Reforma se ne može nametnuti izvana,i na pojedinim je vladama da naprave izbor. "Niti prije pola stoljeća nije svaka zemlja pametno upotrijebila novac iz Marshalova plana. U Britaniji, najveći primatelj - Laburistička vlada spiskala je svoj dio na subvencije državnih poduzeća. U Njemačkoj, konzervativna vlada je angažirala privatne bankare koji su postigli fenomenalne rezultate. Pred područjem Balkana još je dalek put. Upravo sada, on čini neku vrstu mosta između Europe i Trećeg svijeta. Sjetite se kako je to bilo najmodernije i najprosperitetnije područje socijalističkog svijeta. Danas ako obuhvatite cijeli taj prostor, on ima 53 milijuna stanovnika ukoliko su svi kod kuće, ili 14% ukupnog pučanstva Europske unije. A čini tek 1% BDP-a Europske unije. Na Kosovu je 400 dolara prihoda po glavi stanovnika, najbolje što se može prioćiti. U relativno bogatoj Hrvatskoj, to iznosi svega 4.500 dolara". U studiji "Unaprjeđivanje održivoga gospodarstva na Balkanu" navode se makroekonomske preporuke: ograničenje vladine potrošnje, stvaranje funkcionalnoga poreznog sustava, neovisna središnja banka i stabilne cijene. Na mikroekonomskoj razini, vlade moraju liberalizirati regulaciju privatnog sektora i otvarati mogućnosti za strane investitore. Negospodarske preporuke uključuju zakonske reforme, izgradnju institucija i borbu protiv korupcije. Potrebno je ukloniti trgovačke barijere i smanjiti carine. Potrebna je suradnja u razvoju infrastrukture, poglavito od istoka prema zapadu. "Za narode koji su potrošili pola stoljeća boreći se jedni protiv drugih, to neće biti nimalo lako. No, uzme li se primjer Europe poslije Drugoga svjetskog rata, to nije nemoguće. Bliska suradnja koja se razvila između bivših zakletih neprijatelja Njemačke i Francuske potvrđuje to gledište." "Bili se išta od ovoga ili bi se sve dogodilo i bez američkoga angažmana? U tom grmu leži zec". Osvrćući se na Rattnera, jednog od autora studije, list zaključuje: "Postoji velika sumnja u europski Balkan. Oni žele da Amerikanci ostanu kako bi bili sigurni da će Europljani izvršiti svoja obećanja. Čini se da je tako bilo u proteklih 50 godina, i možda to nije tako loša podjela posla."