ŠV 2.II.-NZZ-HAIDER

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 2. II. 2000. Brzoplete intervencije "Države EU-a Austriju, koja je poslije posljednjih izbora usred porođajnih muka plavo-crne vlade - prvi put uz Haiderov FPOE - na brzoplet i drzak način stavljaju pod pritisak. Prijete joj političkom izolacijom bude li FPOE sudjelovao u vladi koju je do sada vodio podkancelar Schuessel. Ranije je osobito francuski državni predsjednik Chirac 'demaršom' izrazio svoju veliku uznemirenost zbog unutarnjeg razvitka u Austriji. I podsjećamo da je izraelski predsjednik države Weizman odmah poslije izbornoga uspjeha Haiderove stranke, početkom listopada prošle godine, pozvao Židove koji žive u Austriji da se isele u Izrael. Tvrdio je da je 'svaki četvrti Austrijanac' glasovao za 'neonacista'. Intervencije te vrste razumljivo izazivaju čuđenje i, osobito u pogođenoj Austriji, znatno neraspoloženje. Treba pretpostaviti da su, barem za početak, u Beču politički kontraproduktivne. Zemlju paušalno pribijenu na stup srama prisiljavaju na samoobranu. A nameću pitanje je li sastavljanje vlade poslije demokratskih izbora još slobodna stvar neke zemlje i stranaka uspješnih među biračima. Na drugi pogled nekima se brzo nameće pretpostavka da se tu u krugovima EU-a u slučaju male zemlje daje oduška političkoj nelagodi što se u odnosu na velike države EU-a u sličnom unutarnjopolitičkom stanju nikada ne bi usudili iznijeti takvim tonom preventivnog tutorstva i kažnjavanja. Je li Bruxelles prijetio sankcijama Parizu kad su početkom osamdesetih godina komunistički, čak staljinistički ministri koje su socijalisti doveli u vladu odredili oduzimanje vlasništva koje je bilo protivno svim europskim pravnim shvaćanjima? A je li Bruxelles primjerice ponudio oštar prosvjed kad je u zemlji EU-a Italiji 1994. desno građanski Berlusconi u vladu prihvatio petoricu neofašističkih ministara iz Movimento sociale i za zamjenika premijera postavio jednog neofašista? Doduše, prosvjeda je tada bilo, pretežno iz Francuske, gdje su si unutarnji politički suparnici predbacivali osobne kontakte s utemeljiteljem talijanske Alleanze nazionale Finijem. No Bruxelles je šutio. Ali vrlo škakljiva stvar zahtijeva i treći, još pomniji pogled. G. 1994. je već postojao sporazum o Europskoj uniji (iz Maastrichta) koji člankom 6. 'skupno' utvrđuje načela slobode, demokracije, poštivanja ljudskih prava i temeljne slobode kao i državnopravnost za sve države članice EU-a. No 1994. još nije postojao članak 7. Unijina sporazuma, koji Bruxellesu daje pravo na intervenciju uz određene pretpostavke. Članak 7. postoji tek od Amsterdama (1997.) i Vijeću država EU-a daje pravo da nekoj državi članici 'ukine stanovita prava' - ali izričito tek ako šefovi država i vlada jednoglasno utvrde da članica teško i trajno krši načela navedena u članku 6.' a kritizirana država može o tomu zauzeti stajalište. Je li Austrija kršila ta načela već time što Haiderova stranka sudjeluje u novoj vladi? Naše je mišljenje: nipošto. U svakom slučaju, Bruxelles to nije dokazao. Nitko dakako ne može isključiti da bi FPOE ili njegov stranački šef Haider (koji ni ne pomišlja ući u novu vladu) mogli izazvati kršenja temeljnih načela EU-a. No nipošto se ne može Austriju sankcionirati za stvari koje možda zastrašuju, ali koje će, ako će uopće, nastupiti tek u buduće. Bilo bi pametnije točno analizirati kako Haider i njegova stranka vladaju tamo gdje već jesu na vlasti. Je li pokrajinski poglavar Haider u Koruškoj kršio temeljna načela, nepravilno postupao sa strancima i izbjeglicama ili ilegalnim doseljenicima na način koji ne odgovara normama EU-a? Po informacijama koje imamo, nije. Sankcije ipak, nadajmo se i u europskoj pravnoj zajednici, pretpostavljaju činjenični dokaz. Nema dvojbe: Haider je u svojoj dugoj karijeri prvoga čovjeka FPOE- a skrivio svakojake gafove koje se danas ne smije olako shvatiti. Prije nekoliko je godina rekao povijesno posve pogrješne stvari o Churchillu ili Hitlerovoj politici stvaranja radnih mjesta. I Haider je ponekad pred svojim ljudima govorio jezikom koji je zvučao uvrjedljivo i razorno. No treba li ga zbog toga definitivno otpisati kao neonacista? I ponajprije: jesu li mnogi birači njegove stranke željeli neonacista? To je podmetanje koje većinu birača vrijeđa i pogrješno shvaća. Jer Haider je iznio puno opravdanih kritika 'austrijske okorjelosti' i izjasnio se za neke hitne reforme. Europska unija stoga neće odbiti da Haiderovoj stranci (i zemlji Austriji) pruži poštenu priliku da se u odgovornosti vlade na saveznoj razini 'europski' dokaže. Kad bi željela odbiti Austriju i FPOE, pogazila bi demokratske odluke birača i aspekte slobodnog sastavljanja vlade. I to pripada jednoznačno među temeljne vrijednosti EU-a. A šef OEVP-a Schuessel treba pokazati da je kao novi kancelar zemlje, udružen sa suvladajućim FPOE-om, kadar biti 'jamcem političke uračunljivosti'. Kad je Berlusconi 1994. u Italiji obznanio svoju vladu, u parlamentu je predočen zahtjev kojega je svojedobno predala Finijeva Alleanza nazionale a koji je iz talijanskog ustava htio izbaciti zabranu fašizma. Poslije toga se Fini uspješno pobrinuo za preobrazbu starog neofašističkog Movimenta sociale u demokratsku stranku. A nekoliko godina kasnije desnica je izgubila nove izbore i vlast. Predsjednik Europskog povjerenstva Prodi, koji je u nastavku postao talijanskim šefom vlade, mogao bi današnjem Vijeću EU-a udijeliti lekciju povjerenja u demokraciju i demokratske promjene vlasti. Birači iz 1999. ipak nisu oni iz 1933. A mi polazimo od toga da Austrija danas neće jednog Haidera, čak i ako njegova stranka uđe u vladu, pustiti izvan ograda pravne države i demokratske sposobnosti rasuđivanja" - drži komentator lista Bue.