AU 1.II.-DIE PRESSE-EU I AUSTRIJA

AUSTRIJA DIE PRESSE 1. II. 2000. Pogrješka EU-a "Jesu li EU napustili svi dobri duhovi? To se ne pitaju samo Austrijanci, nego sve više i osviješteni europski političari kad im se spomene rafalna paljba prijezira pokrenuta na Austriju u ime 14 vlada EU-a. Baš EU koji ne uspijeva pronaći odgovarajuće riječi za rusku ubilačku mašineriju u Čečeniji (a da se ne govori o sankcijama), dakle baš se taj EU usuđuje u besprimjernoj ho-ruk akciji u Austriji nanjušiti opasnost za čovječnost i demokraciju, zemlju članicu izolirati zbog stranke koju poznaje po rekla- kazala? Usporedbe naravno šepaju, a ovu bi zlonamjernici mogli i polemički obrnuti (geslo: ako smo već sretni što Haider s manjinama ne postupa kao Putin u Čečeniji...). Razumljivo je da je ukazivanje Joerga Haidera na korupciju u Belgiji i na pogrješke (u diplomatskim krugovima rado nazivanog 'mimozom') Francuza Jacquesa Chiraca, bilo barem taktički vrlo nesenzibilno, a u tom smislu i glupo. U doba političke korektnosti neizrečeno je pravilo - zašto zapravo? - da se političko djelovanje protiv skupina osoba kojima se predbacuje desni populizam, kao sada šefu FPOE-a, jednostavno teško može usporediti s drugim pakostima. Naprotiv, svi zločini očito blijede. Uzimajući to do znanja, ostajemo kod usporedivoga: gdje je bila kolektivna vika kad su u Italiji bili u vlasti postfašisti i desni populisti? Gdje je vika na one komuniste u današnjim vladama EU-a koji se ni upola ili uopće nisu distancirali od sustava koji je pod izgovorom jednakosti svih, pripadao najkrvavijima u povijesti, kod kojega se demokracija i ljudska prava - za koja EU sada drži da se mora silovito zauzeti - uopće nisu pojavljivali? Ili dođimo do još usporedivijega: fašizam čiju prijetnju EU vidi u Austriji, po Brockhausu se definira i u nepoštivanju demokracije, njezinih temeljnih zamisli (poput pravne države, pluralizma, razuma i snošljivosti), kao i njezinih institucija. Može li se reći da odluka 14 vlada EU-a o izopćenju demokratski izabrane 15. u nastanku, a da se nju uopće nije konzultiralo, a da joj se nije dopustilo sudjelovanje u procesu odlučivanja, da sam taj korak EU-a nije fašistoidan? Reći će se da usporedbe ništa ne pomažu. Pitanje kako bi daleko moglo doći, što je skrivilo 'državnu krizu', također ne pomaže. Je li to u Europi jedan savez lijevih i jedan onih koji žele imati čistu savjest u odnosu na vlastite probleme? Je li to rezultat neprikladnih informacija o Austriji? Je li to nedostatno diplomatsko pojašnjenje od strane Austrije, a o nedostatnoj obrani da se i ne govori (nemamo li saveznog kancelara koji bi morao odbiti uvrede)? Je li to Joerg Haider koji rado gasi vatru uljem, koji se distancira samo od 'meni pripisanih izjava'? Od svega ponešto - no koliko to pomaže? Preostaje samo apel EU-u da se sjeti svojih temeljnih vrijednosti u ime kojih je 14 članica navodno stalo na barikade. No je li unija uistinu tako hrabra da ispravi pretjeranu reakciju, pogrješku? Ohrabruje barem relativno umjereno držanje Povjerenstva EU-a u usporedbi s političkim ludilom vlada" - piše Andreas Schwarz u uvodniku lista.