US IHT1.2.HOLOKAUST-ZLOČINI DANAŠNJICE

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 1. II. 2000. Kad je holokaust neusporediv, postaje nestvaran Prošlotjedni skup u Stockholmu posvećen holokaustu pozornim promišljanjem lekcija iz prošlosti, ne bi smio biti percipiran tek kao jedna od prigoda za opetovanim konvencionalnim iskazivanjem pijeteta, nego kao novo ponavljanje lekcija, naučenih prije pola stoljeća. Ugledni sudionici skupa u Stockholmu osvrnuli su se na jedinstvenost holokausta, kao posebnog izraza ljudske sposobnosti za činjenje zla. Preživjele žrtve i povjesničari neprekidno ulažu napore za očuvanje sjećanja, koja bi trebala spriječiti ponavljanje takvih zala. No, polustoljetna povijest za nama, ne govori u prilog djelotvornosti takvih učinaka. Svjedoci smo ponovnog i sustavnog uništavanja ljudskih života u Europi, Africi i Aziji, pa čak kada u vrijeme održavanja ove konferencije, nadohvat ruke odjekuju nedavni genocidi. Prisustvovao sam jednoj takvoj konferenciji u Lyonu, koju je 1992. sponzorirala francuska vlada. Od nekoliko stotina sudionika samo se njih nekoliko očitovalo o masakrima koji su se upravo tada događali u Bosni. Opetovanje genocida tako kratko nakon holokausta nameće osjetljiva pitanja o djelotvornosti skupova takve vrste. Teško je pratiti i čuvati sve veću literaturu preživjelih svjedoka u svezi s holokaustom i o okrutnostima genocidnih etničkih i nacionalnih sukoba bilo gdje u svijetu. Povlačenje usporedba između Auschwitza i tragedija poput Bosne nedvojbeno izaziva osudu većine, ako ne svih koji su čitav svoj život posvetili proučavanju značaja i jedinstvenosti holokausta u svijetu, čije naglašavanje upravo predstavlja dio problema. "Ustrajati na neusporedivosti holokausta znači zapravo ustrajati na njegovoj nevažnosti". Ostaje nam očajnička nada kako sjećanje neće možda onemogućiti ponovno nastajanje takva zla, ali će ga barem učiniti manje vjerojatnim. Inzistiranje na radikalnoj jedinstvenosti holokausta i osuda onih koji pronalaze sličnosti s Kosovom ili Ruandom, znači da se sjećanja Auschwitza prepušta zaboravu. "Čuvari plamena holokausta, inzistiranjem na njegovoj različitosti, paradoksalno pridonose njegovu izdvajanju iz povijesti, i time ravnodušnosti javnosti prema genocidima koji slijede. Unatoč arogantnim tvrdnjama američke vlade i ostalih kako smo zapravo reagirali na tragedije u Bosni i Kosovu, činjenica je da smo prekasno učinili premalo. Međunaodna zajednica nije ni u Bosni niti na Kosovu spriječila pokolj stotina tisuća, ili nasilno raseljavanje milijuna ljudi, da ne govorimo o masovnim silovanjima i ostalim zločinima". Ako ravnodušnost svijeta spram pokolja Muslimana u Bosni i Kosovu upućuje na manjkav učinak aktivista holokaustičkih memorijala možda je to upravo zato što se čini da njihov "establishment" reagira sa srdžbom na usporedbe umjesto na sličnosti Auschwitza sa zločinima koji slijede. "Bude li sustavni pokolj 6 milijuna Židova i dalje imao tako malo utjecaja na reakciju civiliziranog svijeta spram novih genocida, koja je svrha održavanja sjećanja svjedoka holokausta?" Ne čini li takva ravnodušnost, čak i dok opetujemo tradicionalni pijetet prema holokaustu i njegovoj jedinstvenosti, profaniranim sjećanje na 6 milijuna ubijenih?, piše Henry Siegeman.