VARAŽDIN, 1. veljače (Hina) - Biskupski ordinarijat varaždinske biskupije priopćio je danas da je vlč. Antun Gorek uzurpirao službu upravitelja ždalske župe i da nije nikakav upravitelj te župe te da je suspendiran zbog neposlušnosti
biskupu i zbog toga što se nije želio vratiti u svoju matičnu riječko-senjsku nadbiskupiju.
VARAŽDIN, 1. veljače (Hina) - Biskupski ordinarijat varaždinske
biskupije priopćio je danas da je vlč. Antun Gorek uzurpirao službu
upravitelja ždalske župe i da nije nikakav upravitelj te župe te da
je suspendiran zbog neposlušnosti biskupu i zbog toga što se nije
želio vratiti u svoju matičnu riječko-senjsku nadbiskupiju.#L#
"Stoga sve što čini, čini nedopušteno i sve ono gdje se on poziva na
titulu upravitelja ždalske župe nevaljano je i zlouporaba. Vlč.
Gorek bi trebao napustiti ždalsku župu i vratiti se u svoju riječko-
senjsku nadbiskupiju. Time bi se vratio mir u župu i župa bi dobila
svoga župnika", priopćio je kancelar Biskupskoga ordinarijata
Antun Perčić, reagirajući na tvrdnje u javnim glasilima da je riječ
o političkoj sprezi mjesnih "moćnika" i varaždinskog biskupa.
Svećenik Antun Gorek svećenik je riječko-senjske nadbiskupije koji
je došao u zagrebačku nadbiskupiju svojevoljno potkraj 1991.,
napustivši svoju nadbiskupiju bez znanja svoga nadbiskupa msgr.
Antona Tamaruta, napominje se u priopćenju u kojem je opisana
kronologija slučaja Gorek.
Boraveći u župi sv. Marka Križevčanina u Zagrebu, on je naslovio
molbu zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Kuhariću da bude primljen u
zagrebačku nadbiskupiju. Na njegovu molbu odgovoreno je 16.
listopada 1992. da neće biti primljen u zagrebačku nadbiskupiju te
da se stavi na raspolaganje svojem ordinariju u Rijeci.
O svemu tome piše 18. kolovoza 1997. sam nadbiskup Tamarut: "Vi ste
usred ratnih stradanja morali, kao i mnogi drugi, napustiti 6.
kolovoza 1991. Saborsko, mjesto Vašeg službovanja u našoj riječko-
senjskoj nadbiskupiji. Kad ste došli u Rijeku, mi smo Vama i Vašoj
majci dali smještaj na našem sjemenišnom dobru u Lovranu, dok se ne
nađe novo mjesto za Vašu svećeničku službu. Međutim, Vi niste
htjeli čekati rasplet događaja, nego ste jednostavno pobjegli iz
Lovrana, a da se meni, svomu nadbiskupu uopće niste javili."
Iz navedenog, kako se dodaje u priopćenju, vidi se da je vlč. Antun
Gorek boravio u zagrebačkoj nadbiskupiji kao prognanik. U tom
statusu piše nadbiskupu zagrebačkom, uzoritom kardinalu Kuhariću,
da mu dodijeli bilo kakvu župu dok se ne srede prilike u njegovoj
nadbiskupiji i dok se ne vrati u riječku nadbiskupiju. Na tu molbu
kardinal, računajući na iskrenost i da će održati riječ, šalje
Goreka 1992. bolesnom župniku za duhovnog pomoćnika u gradečku
župu. Nakon smrti župnika u toj župi dekretom od 4. kolovoza 1993.
imenovan je upraviteljem ždalske župe.
Kad su se promijenile prilike i više nije bilo razloga za boravak u
zagrebačkoj nadbiskupiji, 17. siječnja 1997. Nadbiskupski Duhovni
stol obavijestio ga je da mu služba upravljanja u ždalskoj župi
prestaje 30. lipnja 1997. i da se vrati u svoju matičnu
nadbiskupiju, tj. riječko-senjsku.
Nakon razrješenja u župi Ždala dekretom riječko-senjskoga
nadbiskupa msgr. Antona Tamaruta od 18. kolovoza 1997. imenovan je
župnikom u župi Vratnik, u riječko-senjskoj nadbiskupiji. Na taj
dekret se oglušio i ostao u Ždali, ističe se u priopćenju.
Budući da 5. srpnja 1997. papa Ivan Pavao II. dismembracijom
nadbiskupije zagrebačke osniva nove dvije biskupije, požešku i
varaždinsku, ždalska je župa pripala novoosnovanoj varaždinskoj
biskupiji. Biskup varaždinski msgr. Marko Culej primio je vlč.
Antuna Goreka na razgovor u studenome 1997., koji ga je zamolio da
ga ostavi do 15. travnja 1998. u župi jer "kamo će sada u zimi". Tada
je obećao da će pismenim putem zamoliti i zatražiti jurisdikciju u
biskupiji varaždinskoj u trajanju do 15. travnja 1998. Taj rok je
prošao a da nije zatražio ni jurisdikciju niti je otišao iz Ždala,
navodi se u priopćenju.
Iz Biskupijskog ordinarijata 15. svibnja poslano mu je pismo
upozorenja, u kojem ga se podsjeća na dano obećanje i upozorava ako
do kraja svibnja 1998. ne preda župu i ne vrati se u svoju riječko-
senjsku nadbiskupiju, da će biti suspendiran, to jest zabranjeno mu
svako obavljanje svećeničke službe. Ni nakon toga nema nikakva
odgovora. Još ga se jednom podsjeća na njegovo obećanje od 3. lipnja
1998. da je rok da to učini do 23. lipnja 1998. ili će biti
suspendiran. Dekretom od 23. lipnja 1998. vlč. Gorek je
suspendiran, zabranjeno mu je obavljanje svećeničke službe u
varaždinskoj biskupiji, napominje se u priopćenju te dodaje da je
26. lipnja 1998. došao u Ordinarijat na razgovor s preuzvišenim
biskupom, moleći da mu skinu suspenziju, obećavši da će do konca
1998. predati i napustiti župu. Tu svoju molbu vlastoručno je
napisao i predao biskupu, ali se nije držao obećanja. Nakon toga 1.
rujna 1998. još je jednom pismeno upozoren da preda i napusti župu,
ali i na to upozorenje ostaje gluh, navodi se i dodaje kako mu je 15.
rujna 1998. poslan dekret o suspenziji, ali on i dalje ostaje pri
svome i ne miče se iz Ždala.
O njegovoj suspenziji obaviješteni su svi okolni župnici i sve
okolne župe. U Službenom vjesniku biskupije varaždinske 18. rujna
1998. objavljeno je da dosadašnji upravitelj župe vlč. Antun Gorek
ne može više obavljati nikakvu svećeničku službu u biskupiji.
Biskup varaždinski msgr. Marko Culej još je jednom pokušao
razgovarati sa svećenikom Gorekom ljeti 1998., ponudivši mu
umirovljenje s mjesečnim primanjem u protuvrijednosti tisuću
njemačkih maraka. Sve to nije prihvatio vlč. Gorek, nego je ostao
pri svome, navodi se u priopćenju.
Biskupijski kancelar Antun Perčić 19. prosinca 1999. odlazi u Ždale
kako bi slavio misu sa župljanima te im priopćio da će za božićne
blagdane doći svećenik u Ždale. Vlč. Gorek mu onemogućuje
slavljenje mise. Kancelar je obavijestio prisutne župljane u crkvi
o slučaju vlč. A. Goreka i naglasio zbog čega je suspendiran, stoji
u priopćenju.
(Hina) pp/mvr mc