NJ 31.I.-FR-GLOBALIZIRANA PRAVDA

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 31. I. 2000. Globalizirana pravda "Svijet je za diktatore i ratne zločince svakoga dana sve manji. General Pinochet mogao bi uskoro u Londonu biti pušten na slobodu. No u Čile će se vratiti kao prezreni lik. Slobodan Milošević u Beogradu i dalje može odlučivati poput mafijaškog dona. No tu posljednju fazu svoje vladavine proživljava već u stalnom strahu od svojih sudaca. Od Auschwitza do Srebrenice genocid je ostavio svoje strahovite tragove. Ubijanje i progon ostaju sredstvom vladanja nepravednih režima. No naslućuje se i nit međunarodne pravde. Ona vodi od procesa ratnim zločincima u Nuernbergu preko haaškoga suda za ratne zločince do Rima gdje je 17. srpnja 1998. 120 vlada prihvatilo statut stalnoga međunarodnog kaznenog suda (ICC). Mukotrpno ali ustrajno 'nikada više' dobiva svoje presedane i ustanove. Kultura nekažnjivosti je u silasku. Pri tomu je dugo izgledalo kao da međunarodni kazneni sud nema nikakvih izgleda protiv genocidnih ubojica. Poslije procesa ratnim zločincima u Nuernebergu i Tokiju, hladni je rat činio nezamislivim pravosudni sustav koji bi obuhvaćao blokove. Tek poslije pada zida - i otrježnjavajućega grijeha u Jugoslaviji - nečista je savjest Ujedinjenih naroda Međunarodnim sudom za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji (i Ruandi) stvorila ad hoc instanciju međunarodnoga prava. To je bio početak zbog zbunjenosti, ali i pokretač začudne dinamike. Bez dovoljnih resursa i bez vlastitih policijskih jedinica za hvatanje vjerojatnih ratnih zločinaca, činilo se da je UN-ov sud predodređen da bude samo instancija - alibi. Haag je bio improvizirana sudnica s više državnih tužitelja koji su se tužili nego onih koji su tužili, dok su se ratni zločinci u Bosni pravili narodnim junacima. Samo uglednom južnoafričkom glavnom tužitelju Richardu Goldstoneu, njegovoj energičnoj kanadskoj nasljednici Louise Arbour i švicarskoj državnoj odvjetnici Carli Del Ponte treba zahvaliti da se taj sud u roku od šest godina razvio u pravno i politički samostalnu ustanovu. Do danas je u slučaju bivše Jugoslavije za ratne zločine optuženo 94 osoba. Petnaest ih je osuđeno, jedan od njih pravomoćno. Gotovo svakoga mjeseca sudu u Bosni uleti u mrežu neki novi vjerojatni zločinac. Danas glavna tužiteljica Carla Del Ponte samouvjereno putuje kroz glavne gradove, zahtijeva za sud vlastitu vojnu policiju i čak nalaže istragu ratnog vodstva NATO-a. Za činjenicu što su danas uhvaćeni samo upravljači genocida, a ne i njihovi nalogodavci, ne treba kriviti sud, nego NATO i vlade koje stoje iza njega. Rad međunarodnoga suda još i danas nailazi na granice kukavičluka međunarodne politike. Jer čim sud pokaže da ovisi o svojim korisnicima i donatorima, ponajprije u Washingtonu zasvijetle znaci upozorenja. Ministrica vsnjskih poslova Madeleine Albright od početka je djelotvorno podupirala progon ratnih zločinaca. No kad je glavna tužiteljica Louise Arbour tijekom kosovskoga rata optužila jugoslavenskog predsjednika Miloševića, Clintonova je administracija najprije reagirala tako povrijeđeno kao da je ta odluka njezin politički prerogativ. A pravno korektna istraga pitanja mogu li se i postrojbe SFOR-a tijekom njihova napada na Srbiju okriviti za možebitne ratne zločine, u SAD-u izaziva uzbuđenje. Sa stajališta Pentagona Americi već sada od haaškoga suda prijeti onaj strašan scenarij kojega su američki pregovarači, ometajući sve pregovore o utemeljenju stalnog međunarodnog suda svim snagama nastojali spriječiti: naime optužbu njihovih vojnika razmještenih po cijelom svijetu, zbog možebitnih ratnih zločina. Što više 'neizbježna svjetska sila' na mjestima svoje intervencije zastupa uvođenje državnopravnosti (rule of law), to glasnije pri tomu zagovara za sebe posebno pravo. Postoje dakle suprotni razvoji: aktivni sud u Haagu, angažirani državni odvjetnici u Madridu i budni suci u engleskim sudskim togama. Ali i vlade - i to ne samo u Moskvi i Pekingu - koje se zbog oportunističkih razloga boje daljnjeg ograničavanja državne suverenosti. Ne samo počinitelji, nego i stalni članovi Vijeća sigurnosti UN-a, očito još moraju naučiti da s globalizacijom pravosuđa posvuda pravo mora ići ispred vlasti. A ne samo tamo gdje im odgovara realpolitika" - zaključuje Rolf Paasch.