ŠV 31.I.-NZZ-MAĐARSKA

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 31. I. 2000. Proturječna slika Mađarske "Prije nešto više od dvije godine, kad je u Mađarskoj predstojala borba za parlamentarne izbore u proljeće 1998., u londonskom 'Economist Intelligence Unit' objavljeno je izvješće koje je predviđalo zlo desnoliberalnim mladim demokratima (Fidesz). Ako, takva je bila bitna izjava kojom su se rado služili protivnici u izbornoj borbi, na vlast dođe Fidesz, egzekutiva kojom on dominira, svojim će nacionalističkim smjerom uništiti odnos sa susjednim zemljama kao i darove državne dobrobiti naporno uspostavljene ravnoteže gospodarstva opet dovesti u opasnost. Na taj način da Mađarska riskira da će pokolebati povjerenje inozemstva. Poslije dobrih godinu i pol koalicije koju određuje Fidasz, može se tvrditi da se proročanstvo nije ispunilo. Zapravo je mađarska diplomacija osobito prema Rumunjskoj i Slovačkoj, dvama susjedima s razmjerno najvećim mađarskim manjinama, očuvala prijateljski odnos. To je naravno olakšano time što su sada u Bratislavi kao i u Bukureštu na vlasti vlade koje su s pogledom na europsku integraciju zainteresirane za dobrosusjedske odnose. Moglo bi se dodati da je novopečena NATO-ova članica Mađarska prošle godine dobro položila ispit izdržljivosti koji se sastojao u zračnim napadima na Jugoslaviju. Premijer Orban i ministar vanjskih poslova Martonyi nisu se dali zavesti time što su oporbeni socijalisti izgubili živce i što su malo prije prihvaćene obveze savezu pokušavali razvodniti. Stabilan odnos sa susjedima dobar je za mađarsku kandidaturu za EU a zemlja sada i na temelju svojih gospodarskih uspjeha slovi kao jedan od najbolje plasiranih natjecatelja. Socijalistička stranka potisnuta u oporbu pripisuje sebi zasluge da je 1995. svojim rigoroznim mjerama stabilizirala gospodarstvo i Fideszu ostavila zdravo nasljedstvo. Taj je zahtjev tek djelomično opravdan. Jer s jedne strane neka vlada ne može vječno okrivljavati samo svoje prethodnike za probleme, a niti stranka poslije gubitka vlasti ne može beskrajno tvrditi da uspjehe treba zahvaliti samo njezinoj ranijoj djelatnosti. S druge strane, u mađarskom slučaju treba dodati i određene predradnje prve vlade poslije 1989. koju je vodio Jozsef Antall, koja je svojim strogim stečajnim odredbama i odabranim načinom privatizacije stvorila sposoban temelj preobrazbe gospodarskoga sustava. Sve tri dosadašnje vlade imale su udjela u napretku, Orbanova vlada time što - za razliku od navedenih predviđanja - čvrsto drži u rukama državni proračun i primjerice prihvaća štrajk željezničara. Premijer Orban u razgovoru naglašava značenje koje imaju zajednički pothvati u odnosu sa susjednim zemljama, poput vojne suradnje s Rumunjskom, obnove mosta na Dunavu između Mađarske i Slovačke, kao i izgradnje izravne željezničke veze između Budimpešte i Ljubljane. Gospodarski razvitak i izglede - stopa rasta 1999. 4 posto, pad inflacije za oko 4 boda na 10 posto - naziva ohrabrujućima. Manjak u državnom proračunu prema Orbanu je 1998. iznosio još 4,7 posto bruto domaćeg proizvoda, a godinu dana kasnije 3,9 posto. Za tekuću godinu očekuje se 3,5 posto. Po Orbanovom tumačenju mađarska politika svoje odluke pokušava podrediti željenom pristupu u EU. Smanjenje proračunskog manjka već je usmjereno na ispunjavanje maastrichtskih kriterija. Time se označava, kako kaže premijer, daljnja etapa koju Mađarska mora prijeći za nekoliko godina poslije svojeg prijama u Uniju. Orban s posebnim zadovoljstvom spominje da su uspjeli tečaj rasta kombinirati s ponovnim uvođenjem mjera za potporu obitelji s djecom te kao oprezno dozirani socijalni doprinos navodi povećanje najnižih mirovina. Kod tumačenja jednog drugog koraka usmjerenog na smanjenje rada na crno, dodaje da su njegovi zapadni kolege katkad zavidno govorili o mogućnosti donošenja takve odluke. Misli se na skraćenje vremena isplate doprinosa za nezaposlene, ali uz povećanje sredstava općina za izvedbu javnih radova. Zapitan gdje vidi neuspjehe, Orban navodi zakašnjelo osuvremenjivanje infrastukture, poput željeznice, tramvajske mreže - autoceste za sada stagniraju - kao i kanalizacije. Kao pojašnjenje, podsjeća na nazadovanja zbog financijske krize u Rusiji i na jake štete od poplava u zadnje vrijeme. Premijer otvoreno govori o tomu da je njegova vlada na dva područja s kojima želi postupati prioritetno, do sada napredovala polakše nego se očekivalo. Ni u zdravstvu ni u obrazovanju ne naznačuju se najavljene reforme, a položaj nedovoljno plaćenih medicinara i medicinskih sestara, kao i pedagoga je kritičan. Šef vlade priznaje pogrješke i iluzije u prvotnoj prosudbi zadaće i govori o nevjerojatno zamršenom sustavu struktura i financiranja u oba područja. Ipak je odlučan pokrenuti reforme zdravstva i obrazovanja još u ovom legislativnom razdoblju. Orban prve, privremene i oprezno protumačene statistike koje svjedoče o padu broja prekida trudnoće i o mogućem obratu u do sada zabrinjavajućem padu nataliteta drži obećavajućima. Čime se pojašnjava što Orbanovi mladi demokrati u značajnom dijelu intelektualaca i u tisku nisu nailazili samo na odbojnost, nego i na mržnju? Premijer odgovara da se i sam čudi kad vidi svu tu strast koja je pratila djelovanje Fidesza. Orban drži da u bivšim komunističkim zemljama ideologijski korijeni u velikom dijelu društva još sežu u prošlost. Izborna pobjeda Fidesza je, kako vjeruje, 1998. bila za mnoge neočekivana i intimno uglavnom nikad nije bila prihvaćena. (...) Stranka je u izbornoj borbi pobijedila s imidžem mirne, konstruktivne stranke koja govori samo o svojim nakanama, no ta se slika ubrzo poslije izbornog uspjeha okrenula u suprotno. Stalni napadi na medijsku i gospodarsku moć socijalista zbog široke rasprostranjenosti i udjela socijalističke klijentele, slabo pridonose materijalnom dobitku i porastu moći. U medijima je Fidesz unatoč svim naporima, do sada uspio osvojiti samo kule od pijeska. Ono što se danas u Budimpešti naziva građanskim tiskom i stoji iza vlade, u jadnom je stanju. Povratak na protukomunistički vokabular kojim se služe neki političari Fidesza, još je u doba Antallove vlade bio promašen. Većina stanovništva sjeća se danas Kadarove ere kao paternalističkog doba stabilnosti u kojem su obitelji mogle planirati. Neki promatrači drže sigurnim nezaustavljiv pad i izborni poraz Fidesza za dvije godine, unatoč svom gospodarskom napretku. Drugi upozoravaju na oprez i skreću pozornost da su ispitivanja mišljenja u poluvremenu dosadašnje vlade stalno pokazivala velika kolebanja u naklonosti naroda, ali na posljetku nisu nikada odgovarala konstelaciji na biralištima. Pitanje je s jedne strane može li se Fidesz u nastavku izboriti za novi, mirniji stil. S druge strane će mnogo toga, zamalo sve, ovisiti o tomu hoće li se stope rasta pretvoriti u nešto više blagostanja za one srednje slojeve čiji su odvjetnik mladi demokrati zapravo uvijek željeli biti. Kako danas stvari stoje, u redovima oporbenih socijalista već sada vlada pobjedničko raspoloženje. Ponašanje mladih demokrata oslobađa socijaliste obveze da se riješe bivše komunističke stare garniture, pokaže nova mlada lica i ozbiljno se preobrazi u socijaldemokratsku snagu. Oni ne trebaju opet predočiti program. Očito je dovoljno da postoje i čekaju" - piše među ostalim komentator lista A. O.