IT-30.I.REPUBBL-DAVOS-CLINTONOV GOVOR

ITALIJA LA REPUBBLICA 30. I. 2000. Oporuka s ljevice "Osnažen uspjesima nove gospodarske američke revolucije, Clinton je izabrao Forum u Davosu kako bi ponovno pokrenuo pregovore o svjetskoj liberalizaciji trgovine. Govoreći establishmentu planetarnog kapitalizma, predsjednik je izvukao pouku iz fijaska u Seattleu i otvorio dijalog s osporavateljima. (...) Ambiciozan govor, gotovo politička oporuka za ponovo uspostavljanje američkoga predvodništva u zajedničkim vrijednostima, bogat samokritičkim naglascima. Kako bi se shvatio Davos, treba krenuti od Seattlea, gdje je u prosincu, u prosvjedima, propao skup na vrhu Millenium Round, pregovori o novom otvaranju granica za svjetsku trgovinsku razmjenu. Clinton zna da je glavna krivnja za taj slom njegova. (...) Clinton je jučer priznao da je Amerika, unatoč dvadeset milijuna radnih mjesta stvorenih tijekom osam godina njegova predsjednikovanja, postala više protekcionistička. Tu je dijagnozu potvrdio i sam Forum u Davosu, gdje se liberalizacija trgovinske razmjene nije nalazila na čelu briga velikih industrijalaca iz SAD-a. Otpori globalizaciji paradoksalno se rađaju u srcu najsnažnijeg kapitalizma svijeta. Clinton je 's ljevice' branio razloge slobodne trgovinske razmjene, podsjećajući da bez nje nema nade za razvoj za tekstilnog radnika iz Bangladeša ili seljaka iz Zimbabwea. Shvatilo se međutim koji je njegov konkretni geopolitički prioritet. U posljednjoj godini želi od Kongresa dobiti odobrenje za ulazak Kine u WTO, svjetsku trgovinsku organizaciju. (...) Teže je međutim brzo pokretanje Millenium Rounda. Premda su se u prilog tomu izjasnili i Tony Blair i Europsko povjerenstvo, teškoće iz Seattlea ostaju. Zemlje u razvoju nemaju povjerenja u Amerikance, i boje se Goreove pobjede koji bi trebao platiti cijenu sindikalističkim lobijima i pokretima za zaštitu okoliša. (...) Druga pouka koju je Clinton izvukao iz Seattlea je politička. U kritikama globalizacije uočio je nedosljednosti (poput oportunističkog saveza između starog sindikalizma i zelenih), ideološke alibije koji skrivaju egoizam bogatih. Pa ipak, ti prosvjedi, primijetio je predsjednik, ujedinjeni su osjećajem da se nema pravo glasa u svijetu koji se mijenja. 'Svjetska trgovina ne može biti privatno pitanje o kojemu odlučuju političari i tehnokrati'. (...) Iz Davosa ostat će snažan osjećaj europskog kašnjenja spram američke gospodarske revolucije. To je dramatična razlika koja je i kulturalna: u raspravama koje su okupile poduzetnike, političare i visoke državne dužnosnike, Amerikanci su iskazivali uznemirujuću superiornost u posjedovanju novih tehnologija, njihovih potencijalnih razvoja, i u svim problemima vezanim uz upravljanje i vladanje Novim gospodarstvom. Time se objašnjava i osjetna uznemirenost europskog establishmenta zbog slabosti jedinstvene valute. Odnos dolar-euro smatra se i širim pokazateljem kredibiliteta, kondenzatom svih slabosti koje Stari kontinenet ne uspijeva riješiti: socijalnu državu, fleksibilnost u zapošljavanju, nova poduzetnička kultura, ulaganje u znanje. (...) Problem valute skriva druge, mnogo važnije, a bankari iz središnje banke znaju koliko je velika njihova nemoć", piše Federico Rampini.